x

(NE)OČEKIVANA ISTINA SA `DETEKTORA LAŽI` Mostarac sumnjao da ga žena vara sa 52-ojicom. Odveo je na poligraf i…

Prenosimo priču AJB iz jedine dvije poligrafske laboratorije za komercijalnu upotrebu u Bosni i Hercegovini. Vlasnik jedne benzinske pumpe u BiH primijetio je da mu neko duže vrijeme potkrada pazar. Od trojice zaposlenih radnika, koji su imali doticaj s novcem, najviše je sumnjao na jednog. No, nije ga želio optužiti bez očitih dokaza, a niti staviti u nezgodan položaj, pa je odlučio svu trojicu odvesti na poligrafsko ispitivanje, odnosno detektor laži. 

Sva tri uposlenika ispitana su u poligrafskoj laboratoriji – prostoriji čiji su zidovi i pod obloženi materijalom za izoliranje zvuka, a u kojem su samo sto i dvije stolice – jedna za ispitanika, okrenuta bijelom zidu, kako mu ništa ne bi odvlačilo pažnju, i druga za poligrafistu, koji postavlja pitanja i koji ga posebnim kaiševima spaja za aparat koji mjeri 12 tjelesnih funkcija.

 

Prvo su im postavljana lagana ili kontrolna pitanja, tipa: zovete li se tako i tako, radite li tu i tu, zatim su uslijedila tzv. relevantna ili značajna pitanja, pomno pripremljena u skladu sa onim što je vlasnik pumpe htio doznati i procjene poligrafiste na osnovu prethodnog razgovora sa ispitanicima, a koja su osmišljena tako da ne djeluju napadački, već ih malo opuste, pa malo zabrinu… i na kraju “provjeravajuća” i “potvrđujuća” pitanja.

 

ODGOVOR KOJI JE ŠOKIRAO POSLODAVCA. Radnici su se čas preznojavali, čas teško disali, čas su bili mirni…, sve dok nisu iscrpljena sva pitanja i dok poligrafista nije bio siguran da na osnovu grafikona, ispisanih na osnovu njihovih psihofizioloških reakcija, može dobiti valjan odgovor.

 

No, odgovor koji je uslijedio nakon analize ispitivanja, vlasnika pumpe je nemalo iznenadio – pokazalo se da su sva trojica radnika krala, što su na kraju i usmeno priznali.

 

“Rekli su nam: ‘Šta smo mu uzimali – samo 200 KM dnevno i to smo između sebe dijelili’. Zamislite, oni su se udružili i uzimali su istu svotu svaki dan, što znači da su mu za godinu otuđili 72.000 KM”, kaže dr. Dragomir Keserović, dekan Fakulteta za bezbjednost i zaštitu u Banjoj Luci, u čijem je poligrafskom laboratoriju i obavljen ovaj test.

 

Poligrafski laboratorij ovog fakulteta 2008. godine je napravljen u svrhu edukacije studenata, a vremenom je i komercijaliziran.

 

“Prvo smo laboratorij opremili zbog edukacije, a poslije smo dali reklamu u razne medije, a budući da se kod nas poligraf koristi samo u policijskim istražnim radnjama pri MUP-ovima, odnosno da sve više poslodavaca želi provjeriti osobe koje primaju u radni odnos, kao i osobe koje već rade, u smislu da li je došlo do odavanja poslovnih tajni, prodaje poslovnih informacija, krađe unutar kompanije, itd”, kaže Keserović.

 

Oni i njihov kolega, profesor Dragomir Jovičić, objašnjavaju kako sve više država u svijetu, poput Japana, SAD i zemalja Skandinavije, na sudu priznaju poligrafsko vještačenje, a da se na bh. sudovima ono još uvijek koristi samo kao pomoćno sredstvo u istražnim radnjama – radi lakše eliminacije.

 

“Tačnost poligrafa iznosi 97,5 posto. Onih dva i po posto odnosi se na osobe koje na ispitivanje dođu pod uticajem droge, alkohola i sedativa koje remete psihofiziološke reakcije. Isto je i sa trudnicama, zbog čega se i kaže da su u drugom stanju. Stoga se te osobe i ne testiraju dok se ne steknu uslovi”, objašnjava dr. Jovičić, dodajući kako je priča o tome da se može prevariti detektor laži, ustvari “moguća samo u filmovima Stevena Seagala”.

 

Testiranje i poligafsku analizu, kažu, rade isključivo osposobljeni poligrafisti iz MUP-a RS, a koje po potrebi angažiraju.

 

KAKO JE ‘PAO’ NAJPOGODNIJI KANDIDAT? “Za ovaj rad imamo dozvolu Ministarstva unutrašnjih poslova RS i sve se radi po propisu. Osobe koje žele usluge našeg poligrafa moraju predati zahtjev, a osoba koja se ispituje treba potpisati izjavu da na to pristaje svojevoljno, inače od ispitivanja nema ništa”, kaže dekan Sekerović.

 

U ovom poslu, kaže, rukovanje aparatom je najlakša stvar, a najteže je postaviti prava pitanja.

 

“Pitanja se pripremaju na osnovu ulaznih informacija koje dobijemo od osobe koja traži nečije ispitivanje, na osnovu onog što hoće da dozna, kao i na osnovu prethodnog intervjua koji se obavi sa potencijalnim ispitanikom. Prilikom sastavljanja pitanja potrebno je puno strpljenja i znanja”, priča Keserović.

 

Jovičić dodaje da uopće nije lako postati dobar poligrafista, da je za to potrebno biti dobar psiholog, pravnik, policajac: “U BiH nema obuka za poligrafiste, uglavnom se to radi u Beogradu. Pokazalo se da su najbolji poligrafisti bivši policajci, ljudi koji su se sretali sa različitim vrstama kriminala i profilima ljudi.”

 

Poligrafsko testiranje u fakultetskoj laboratoriji košta 150 KM, a dužina ispitivanja zavisi od slučaja do slučaja, međutim, nikad ne prelazi tri sata, jer dolazi do zamora ispitanika.

 

Nekad se desi da ispitanik, prije nego i sjedne na stolicu i bude prikopčan na detektor laži, sve prizna. Neki odustanu, ali i to puno govori, kaže Keserović, dodajući da njihove usluge najviše traže kompanije i to iz svih krajeva Bosne i Hercegovine.

 

“Puno privatnih kompanija je svojim pravilnicima odredilo da uposlenik ili onaj koji traži posao pristaje na poligrafsko ispitivanje ukoliko to poslodavac traži”, kaže Jovičić.

 

“Ljudi neće da se zalijeću i primaju osobe za koje nisu sigurne da imaju odgovarajući profil, da nisu nešto slagale u CV, da neće biti lojalne firmi. Ima puno uposlenika koji prodaju ili odaju poslovne informacije konkurentskim firmama”, pričaju i navode primjer jedne veledrogerije koja je raspisala konkurs za farmaceuta.

 

“Tražili su osobu koja ne uživa drogu i alkohol, onu za koju će biti sigurni da neće zloupotrijebiti svoj položaj, niti lijekove prodavati u druge svrhe. Suzili su broj kandidata na troje i doveli ih kod nas na testiranje. Test je pokazao da nijedan kandidat nije podoban za poziciju koju su tražili jer su sva tri bila u rizičnoj grupi, odnosno konzumirali su drogu i alkohol, a kandidat koji je bio njihov favorit, ustvari je bio najnepogodniji, jer se, pored navedenog, bavio i dilanjem droge”, prepričava dr. Keserović.

 

No, u fakultetskoj poligrafskoj laboratoriji nemoguće je obaviti privatna ispitivanja, u što spadaju bračna nevjerstva, porodične krađe i slično.

 

“Mi to ne radimo, jer to dovodi do nemilih scena i mislimo da bračni drugovi trebaju to rješavati u svojoj kući, unutar četiri zida”, kaže dr. Keserović.

 

PRIVATNA ISPITIVANJA. A takva testiranja moguće je obaviti u poligrafskoj laboratoriji Psihološkog centra PsiMedica, koju vodi dr. Aleksandar Milić, i koja je također smještena u Banjoj Luci.

 

Ovaj ljekar, psiholog i sociolog, koji za psihofiziološko ispitivanje s primjenom poligrafa ima certifikat Akademije sigurnosti u biznisu u Moskvi, kaže da ne radi samo privatna poligrafska ispitivanja u bračnim i porodičnim odnosima, nego i mnoga druga.

 

Dr. Milić za sudove radi psihodijagnostiku osoba koje su dovedene u vezu sa nekim krivičnim djelom, i često u takvim slučajevima, a uglavnom na zahtjev odbrane, radi i poligrafsko vještačenje.

 

“Osim što sam psiholog, ja sam specijalizirao i čitanje i razumijevanje neverbalnih komunikacija, govora tijela i laži na Međunarodnoj akademiji ispitivanja laži u Moskvi, tako da prilikom pravljenja psihodijagnostike neke osobe, primjenjujem različite metode. A kada tome dodam i psihofiziološko testiranje na detektoru laži – zatvaram krug.”

 

Kroz njegovu laboratoriju, kaže, prošle su ubice, silovatelji, pedofili, ljudi koji su počinili incest, lopovi, ljubomorni muževi i supruge…

 

“Znate, neko misli da se poligraf može izigrati, prevariti. Ja kažem da ne može. Ljudi se nakljukaju tabletama za smirenje, nekim drogama i misle kako će prevariti mene ili aparat. Ali, ja to vidim, vidim vanjske promjene na osobi i tada ispitivanja nema”, priča dr. Milić, dok njegov kolega pažljivo radi analizu grafikona prethodnog ispitivanja.

 

Milić na kompjuterskom ekranu, za koji je priključen poligraf, pojašnjava grafikone nastale nakon jednog ispitivanja, a koji podsjećaju na snimak rada srca.

 

“Ovo je poligraf koji pokazuje arterijski pritisak, ovaj prati gornje i donje disanje, ovo dole je znojenje ili kožna reakcija, ovo temperature tijela… Aparat je visokosofisticiran i mjeri veliki broj fizioloških reakcija, a na koje čovjek ne može utjecati. On, recimo na postavljeno pitanje može reći DA, ali će njegov organizam reagirati i pokazati da je to ustvari NE i svaka ta reakcija, to razilaženje između onog što ispitanik govori i što govori njegovo tijelo, zabilježeno je ovdje.”

 

Kaže da se za pitanja priprema dugo i sistematično te da nijednom nije došao u dilemu da li je dobio tačan odgovor nakon testiranja.

 

“Ne, ako smatram da prilikom ispitivanja nemam stopostotan odgovor, dodajem nova pitanja i ispitivanje se produžava dok ne dođem do rješenja.”

 

U ovom poslu, kaže, dolazi i do očekivanih, i do neočekivanih rezultata, što posebno iznenadi naručioce ispitivanja.

 

Tako je vlasnik jedne kompanije koja se bavi prodajom autodijelova, bio nemalo iznenađen kada je, na osnovu rezultata poligrafskog vještačenja, doznao da se u njegovoj firmi uveliko krade i to organizirano: “Došao sam do zaključka da su autodijelove koji su nedostajali u kompaniji, ustvari krali i preprodavali dobro uvezani magacioneri, njihovi šefovi i vozači.”

 

S druge strane, jedan optuženik za ubistvo djevojčice, oslobođen je optužbe nakon nalaza dr. Milića, a koji je pokazao da on to zlodjelo nije počinio.

 

Za pet godina, PsiMedica je obavila skoro 120 poligrafskih ispitivanja, među kojima prednjače oni iz sfere biznisa, zatim ispitivanja u krivičnim djelima, a potom ispitivanja koja se tiču bračnih i porodičnih odnosa.

 

“Vidite, kada se radi o prevarama u braku, tu nemamo rezultat testa samo kao informaciju da li je neko nevjeran ili nije, nakon koje bračni drugovi ili ostaju zajedno ili se razvedu, već ona ima i zacjeljiteljski karakter kada se prekida neka agonija i ljudi skidaju teret sumnje.”

 

SUMNJA U ŽENU I PREVARU SA 52 MUŠKARCA. Priča kako je jedan muškarac iz Mostara tražio poligrafsko vještačenje njegove supruge, sumnjajući u nevjerstvo.

 

“Donio je spisak na kojem su bila imena 52 muškarca, govoreći da ga supruga vara s njima i tražio da je ispitam za svakog pojedinačno. Ta jadna žena je došla, ona je htjela da prekine agoniju, da u kuću uvede malo mira i pristala je na testiranje. Ispitivao sam je danima, za svakog muškarca posebno. Na kraju sam poslao rezultate – svi su bili negativni, jer ga žena nije ni varala a, ustvari, on je sve umislio. Mislio sam da je to kraj testiranja, ali se ispostavilo da sam slučajno propustio jedno ime i on je sa ženom došao ponovo. Ispitao sam je i po osnovu tog imena i pokazalo se da je ona vjerna žena” , priča dr. Milić.

 

Prilikom ispitivanja, kažu u oba poligrafska laboratorija, često dolazi do pravih drama.

 

Ljudi se snebivaju, plaše, neki pristanu, pa odustanu, neki bi odmah s vrata pobjegli, a neki odmah sve priznaju, kaže dr. Milić.

 

Ipak, nalazi poligrafskog vještačenja, ukoliko se rade po svim zadatim propisima i ne zloupotrebljavaju se, a što, između ostalog, podrazumijeva visoku etičnost poligrafiste, velika su kratica u istražnim procedurama, koju bi, smatra profesor Jovičić, trebalo što više koristiti.

(Snježana MULIĆ-SOFTIĆ / Al Jazeera Balkans)

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.