A gdje je Alfa Romeo?!

Anonima Lombarda Fabbrica Automobili, odnosno tvrtka danas poznatija kao Alfa Romeo S.p.A. osnovana je 1910. godine, odnosno prije ukupno 107 godina (za one kojima se ne da brojati). Time Alfa Romeo stoji u samom vrhu današnje auto-industrije prema stažu s kojim raspolaže.

Od tih relativno skromnih početaka do danas, Alfa je prevalila ogroman put i osvojila srca mnogih zaljubljenika, ne samo u talijansku auto-industriju, već i u svijet automobila u svom općenitom smislu. Stoga nimalo ne čudi da svaka nova Alfa na tržište dolazi praćena uzdasima.

Naravno da bih se u ovom momentu mogao raspisati o svim živim i neživim modelima, te utjecaju pojedinih na tržište. Mogao bih navoditi svu silu brojki, imena, naziva, tehnologija i sveg ostalog što Alfa Romeo donosi za stol. No nekako ne vidim smisla u tome, kada u krajnjoj liniji na beskrajnim prostranstvima interneta postoji i Wikipedija.

Stoga bih jednostavno usmjerio cijelu ovu priču prema onome što je (prema mom osobnom mišljenju) za Alfu danas najveći problem.

Naime, s obzirom na to da su prve trkaće Alfe dobrim dijelom poslužile kao pokretni jumbo-plakati za Ferrari (da, dobro ste pročitali), jer Enzo Ferrari sa svojim danas legendarnim prezimenom u sklopu svijeta automobila još nije bio ni u povojima, jednostavno je nevjerojatno da Alfa Romeo danas nema nikakvog doticaja sa svijetom utrkivanja.

Ne tako davno, stvari su bile kudikamo drugačije, ali danas je to jednostavno tako.

Prva je utrka za Alfu bila još davne 1911. godine, kada su dva primjerka modela 24HP stigla na utrku Targa Fiorio. Od te slavne utrke Alfa Romeo na stazama diljem svijeta bilježi ogroman niz uspjeha unutar raznoraznih kategorija natjecanja, a onda je tu i nekolicina stvarno posebnih trkaćih automobila koji su tijekom dekada razvaljivali konkurenciju i malo pomalo stvarali „Cuore Sportivo“.

1911. godine Alfa Romeo 24HP kao prvi trkaći automobil ove marke nastupa na utrci Targa Fiorio.

1913. godine Alfa Romeo s modelom 40-60HP uzima drugo mjesto na utrci Parma-Poggio Berceto.

1920. godine Alfa Romeo 40-60HP pobjeđuje na utrci u Mugellu – Giuseppe Campari odnosi pobjedu, a Enzo Ferrari uzima drugo mjesto.

1925. godine Alfa Romeo stvara legendarni P2 i uzima prvi službeni pehar svjetskog automobilističkog prvenstva.

Od 1930. do 1940. godine, Alfa Romeo osvaja šest pobjeda na utrci Targa Fiorio.

Od 1931. do 1934. godine, Alfa Romeo osvaja prvo mjesto na utrci 24 sata Le Mansa.

1932. godine u svijet utrkivanja dolazi slavni model P3 i tijekom idućih nekoliko godina upravo P3 dominira diljem Europe.

1935. godine Alfa Romeo s legendarnim Taziom Nuvolarijem za volanom osvaja veliku nagradu Njemačke.

1938. godine Alfa Romeo 8C 2900B MM ponovno uzima mjeru svima na utrci Mille Miglia.

Od 1950. do 1988. godine Alfa Romeo sudjeluje u Formuli 1 kao konstruktor i proizvođač motora.

1951. i 1952. godine Alfa Romeo na pobjedničkom tronu Formule 1 biva apsolutno nedodirljivom markom.

1958. godine Alfa Romeo Giulietta pobjeđuje na Rallyju 1000 jezera u Finskoj.

1963. godine osnovana je Autodelta – Alfina divizija posvećena utrkivanju i trkaćim automobilima.

1967. godine Alfa Romeo Tipo 33 kreće u pohod na titulu prvaka u domeni prototipova.

Od 1966. do 1968. godine, Alfa Romeo GTA pobjeđuje bez konkurencije, te osvaja titule u klasi turističkih automobila tadašnjeg ETCC-a (European Touring Car Championship).

Od 1970. godine Alfa Romeo u svijet Rallyja donosi modele Alfetta GT i GTV, koji se uporno natječu i osvajaju bodove unutar tadašnje Grupe 2 svjetskog prvenstva u Rallyju.

Od 1970. do 1971. godine Alfa Romeo GTAm osvaja još dvije titule u ukupnom plasmanu ETCC-a.

1975. godine Alfa Romeo 33TT12 uzima titulu svjetskog prvaka u klasi prototipova.

1979. godine Euroracing March 793 s Alfinim dvolitrenim motorom uzima prvo mjesto prvenstva u Formuli 3.

1980. godine Alfa Romeo Alfetta GTV Turbodelta pobjeđuje na Danube Rallyju.

Od 1982. do 1985. godine Alfa Romeo GTV6 osvaja četiri uzastopna naslova prvaka unutar ETCC-a.

Od 1980. do 1987. godine Alfa Romeo u Formuli 3 osvaja tri europska kupa i dvadesetak naslova u Švicarskoj, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i Skandinaviji.

Od 1989. do 1991. godine Alfa Romeo sa svojim motorima ulazi u američku seriju IndyCar.

1993. godine Alfa Romeo 155 V6 Ti osvaja naslov prvaka unutar DTM-a (Deutsche Tourenwagen Meisterschaft) i postaje ikonom.

1994. godine Alfa Romeo ostvaruje zavidne rezultate s modelom 155.

Od 2000. do 2003. godine Alfa Romeo 156 osvaja četiri uzastopne titule prvaka u ETCC-u.

2007. godine Alfa Romeo 159 osvaja prvo mjesto na utrci 12 sati Bathursta u kategoriji automobila pogonjenih Diesel-motorima.

…i sve je to samo dio onoga što je Alfa ostvarivala praktički od svog osnutka 1910. godine.

Tijekom posljednjih godina, Alfa se svako toliko trzne iz sna, te na tržište izbaci neki mnogima zanimljiv automobil. Uostalom, kao dokaz tome imamo model 8C Competizione koji je usprkos očitim poveznicama s Ferrarijem uspio opstati kao legenda sam za sebe. Kasnije se taj isti 8C Competizione gubitkom krova pretvorio u apsolutnu auto-pornografiju, a onda je pokrenuta i priča oko 4C, odnosno manjeg sportskog modela s Alfinim potpisom.

Danas Alfa Romeo na tržište nudi tek pet modela. I to je super, jer je prije nekoliko godina u ponudi ove marke bilo tek dva modela: MiTo (odnosno Fiat Punto s poremećajem osobnosti), te Giulietta. Ostatak je u obliku modela 4C, te Giulije i Stelvia stigao godinama kasnije, odnosno za neke tek nedavno.

Samim time za Alfu tijekom posljednjih desetak godina svjetlo na kraju tunela često nije bilo upaljeno i nekoliko se puta nagađalo oko toga hoće li i Alfa (poput Lancije) potpasti u ropotarnicu povijesti.

Srećom, to se nije dogodilo i Alfa Romeo danas grabi nekim drugačijim i puno uspješnijim putevima, ali realno gledano, sve to skupa nije ni do koljena onome što je Alfa nekada predstavljala u svijetu automobila.

…i upravo u tom dijelu priče dolazimo do problematike…

Naime, iako je Giulia QV jedan od najnagrađivanijih automobila u sklopu novije povijesti, te usprkos činjenici koja kaže da Stelvio kao jedan glorificirani karavan razara vremena na Nordschleifeu, stvarnih poveznica s onim slavnim vremenima jednostavno nema.

Nastupi na utrkama za Alfa Romeo su danas stvar povijesti, a ne sadašnjosti, te zbog toga za mnoge „Cuore Sportivo“ ispada tek marketinškim sloganom, jer je DNA usprkos oznaci unutar interijera novijih Alfi zapravo zaboravljen.

Današnji odjeli marketinga pojedinih proizvođača automobila svoje slogane i ideje dobrim dijelom crpe iz svijeta utrkivanja. Uostalom, samo pogledajte Renault, koji je sa svojim „Formulama za cestovnu upotrebu“ već dosadan i Bogu i Vragu. Zatim pogledajte BMW, koji se u svrhu reklamiranja konstantno naslanja na svoje prošle i sadašnje uspjehe u domeni auto-sporta, a onda je tu i Ford, koji ne prestaje trubiti o svom „trkaćem pedigreu“.

Audi, Mercedes-Benz, Peugeot, Chevrolet i ini drugi također ne odstupaju od nastupa pod svjetlima reflektora pojedinih grana i kategorija utrkivanja. I ne samo to, već neki od njih prednjače u tom sportskom svijetu, dok za nas civile pod „zanimljivim“ sloganima prodaju slavu sa staze.

Audi je zbog svojih uspješnih nastupa u LMP1 kategoriji i doslovnom uništavanju konkurencije svoju priču o Dieselima proširio do Marsa, a Mercedes je zbog svojih uspjeha u domeni današnjih natjecanja u kategoriji GT-automobila s AMG-divizijom prvi po prodajnim rezultatima.

Čak se i Japanci orijentiraju prema svojim nastupima i uspjesima unutar raznoraznih grana auto-sporta, a i Peugeot usprkos često vrlo upitnoj kvaliteti elektronike i dan-danas prodaje zbog uspjeha na utrci 24 sata Le Mansa.

Stoga nije nimalo upitno da „win on Sunday, sell on Monday“ filozofija i dan-danas ne prestaje biti aktualna.

Alfa Romeo se u svemu tome ne spominje. Trkaćih automobila te marke jednostavno nema ni na pomolu, te kako za sad stvari stoje, u tom se smjeru ova marka ne kreće niti pedlja.

Naravno da je bilo nekih planova i da se svako toliko pojavi neki novi, ali realno gledano, to su sve tek puka nagađanja i prazne ideje, jer Alfina slavna trkaća povijest i dalje nikako ne prelazi u sadašnjost.

Stoga su entuzijasti prema ovoj marki automobila osuđeni na podsmjehivanje zbog kvarova, loših strujnih krugova, „bit će to dobro“ ideji oko završne obrade i inih drugih stavki koje mogu i ne moraju biti točne. Kvaliteta (tj. čest manjak iste) iz osamdesetih i devedesetih godina mnogim auto-entuzijastima i dan-danas predstavlja predmet zezancije i sprdanja Alfista. No sve je to nebitno.

Bitno je i isto toliko razočaravajuće da neki novi klinci neće po svojim sobama lijepiti postere Alfinih modela koji dominiraju svijetom utrkivanja, jer današnja Alfa (očito) više nije to što je bila. Zbog toga će usprkos ogromnom trudu (što Giulia QV itekako zorno prikazuje) i ubuduće kronično nedostajati kupaca za modele ove marke, jer oslanjanje na povijest može proći samo ako se i u sadašnjosti nešto događa. Punto nahranjen pivskim kvascem, jedan već pomalo dosadan kompakt i dva tek sporadična bljeska u obliku Giulije i modela Stelvio nažalost u današnjem svijetu nisu dovoljni da se kupci vrate pod okrilje “sportskog srca”.

BMW to zna. Audi to zna. Peugeot to zna. Chevrolet to zna. Znaju i mnogi drugi proizvođači automobila koji čak i najmanju količinu bodova osvojenih na stazi pokušavaju kapitalizirati na tržištu.

…i upravo zato vrijedi postaviti pitanje iz naslova ovom tekstu: A gdje je Alfa Romeo?

Izvor: Automobili.hr