BILA NEVINA SVE DO BRAKA: Radovala se prvoj bračnoj noći, a onda je uslijedio pakao!

- Odrastala sam u hrišćanskoj porodici, a roditelji su mu uvijek govorili da je nevinost nešto najdragocjenije što imam.

Majka mi je skrenula pažnju da to moram da čuvam po svaku cijenu, jer nema ničeg sramnijeg nego da u brak uđeš razdjevičen. Pobožno sam je slušala a da to nikad nisam preispitivala. Kada sam imala 15 godina, zarekla sam se da ću nevina ući u brak, i to u crkvi. Sljedeće godine su mi roditelji poklonili prsten čestitosti. Iako sam znala da su i oni živjeli zajedno nekoliko godina prije braka, nije mi palo na pamet da su licemjeri, vjerovala sam da samo žele da učim iz njihove greške.

Zbog toga sam imala vrlo ograničen ljubavni život. Izašla sam samo sa par momaka, a onda se na fakultetu zarekla i da se više čak neću ni ljubiti sa muškarcima prije braka.

Izlazila sam sa mužem tačno godinu dana, a onda smo se vjerili. Pet mjeseci kasnije smo se vjenčali. Prvi put smo se poljubili pred oltarom, čemu ljudi ne mogu da se načude. Uvijek su me pitali kako tako mogu da se udam, a da ne znam ni da li se slažemo u krevetu. Ja oko toga nisam imala dileme, ionako su mi svi pričali da je se*s u braku fantastičan. Nije me interesovala hemija i ostale stvari, pretpostavljala sam da to dolazi samo po sebi u braku. Varnica između mene i muža je bilo, ali smo riješili da želimo da poštujemo jedno drugo, ali i boga i da ćemo čekati vjenčanje za prvi se*s.

Ja sam vjerovala da će se nakon svadbe sve isplatiti i da me čekaju vrele noći. Uostalom, niko mi nije rekao drugačije. Ni on ni ja nismo imali prethodno sek*ualno iskustvo. Nismo imali ni sek*ualno obrazovanje, a nismo ni ulazili u detaljne priče o sek*u sa prijateljima. Svi su nam govorili da će se sve srediti i da je se*s u braku sjajan. E pa, nije sve išlo po planu.

Uskoro po povratku sa medenog mjeseca koji se završio u bolu i frustraciji svaki put kada smo pokušavali da imamo odnos, saznala sam da imam vaginozu, odnosno nevoljno grčenje mišića zbog čega je se*s izrazito bolan, čak i nemoguć. Uslijedili su najmračniji mjeseci mog života.

Nakon mnogo pregleda i psihoterapije, shvatila sam da su me decenije čuvanja nevinosti podsvjesno ubijedile da je se*s odvratan i da treba da ga izbjegavam, i to stanje svijesti nije moglo da se magično promijeni nakon što sam potpisala neki papir. Kada sam kasnije istraživala vaginizam, saznala sam da može da nastane i zbog previše strogih roditelja ili prejakih vjerskih uvjerenja, kao i neadekvatnog sek*ualnog obrazovanja.

Postajala sam bijesna i ljuta na sve. na muža, porodicu, prijatelje i iznad svega, boga. Toliko sam se trudila da sve uradim po pravilima, a sada umjesto nagrade imam samo stres i anksioznost. Kada sam ja počela da govorim otvoreno o svom problemu, mnoge žene iz moje crkve priznale su mi da prolaze kroz isto.

Ne kajem se što sam čekala. I sada bih uradila isto. Ali ljuta sam na crkvu što se*s predstavlja kao dar stvoren samo za supružnike, i dalje odbija svaki razgovor na temu sek*ualnosti. Da sve radim drugačije, opet bih čekala, ali bih razgovarala puno i sa svima na temu sek*a, kako bih bila sigurna da taj izbor pravim zbog sebe, a ne zato što mi je neko tako rekao.

(Alo.rs)