DEČKO MI JE MIGRANT IZ SIRIJE, ZOVE SE ADNAN, MNOGO GA VOLIM: Beograđanka otkriva kako je upoznala LJUBAV SVOG ŽIVOTA!

– Upoznali smo se na željezničkoj stanici u Hanoveru. Propustila sam voz, dečko je bio na stanici i vidio da mi je bukvalno otišao ispred nosa, prišao mi je i rekao da će sljedeći za dvadeset minuta. Pitao me je da li možemo da se upoznamo na iznenađujuće dobrom engleskom. Rekao je da se zove Adnan – kazala je za Telegraf Beograđanka.

Smiljana nam je ispričala da joj nije bilo ni na kraj pameti da je dečko sa željezničke stanice migrant.

– Bio je u svijetlim, čistim farmerkama i bijeloj opeglanoj košulji. Još kad je progovorio na maltene perfektom engleskom, zaista sam mislila da nije migrant. Čim mi je rekao da je iz Sirije i da je u Njemačku došao da traži azil, pitala sam ga odakle mu pegla? Nasmijao se i rekao da ih u smještaju baš fino paze, i da čak i peglu imaju. Govorio je smijući se, dok su mu se nestvarno bijeli zubi caklili na suncu – kazala je tidesetpetogodišnjakinja.

Prema riječima Đorđevićeve i tome što joj je momak ispričao, uslovi za azilante u Njemačkoj su na zavidnom nivou.

– Adnan je migrant iz Sirije, u Njemačkoj je oko godinu dana. Podnio je zahtjev za azil i još uvijek čeka odobrenje, a to je procedura koja dosta dugo traje, do tada je u kolektivnom smještaju. Prolazi kroz period asimilacije, uči jezik i čeka. Rekao mi je da čim podnesu zahtjev za azil, dobijaju svakog mjeseca 600 eura, što im omogućuje zaista normalan život. Oni ne plaćaju smještaj i hranu – ispričala je Smiljana.

Pored toga što je duhovit i zgodan, Beograđanka nam je rekla da je Adnan i obrazovan.

– On je arhitekta. To mi je rekao tek kad smo se već bili zbližili. Kaže da mu je glupo da o tome priča, jer vidi da dosta njih govori da su obrazovani i da su završili razne fakultete, a vidi se da nisu i da lažu. Tako da je njemu koji je zaista završio faks, neprijatno da o tome priča. Nisam ni sanjala da ću nekog poput njega da sretnem, i da će mi reći da je migrant. Takvih momaka nema ni u Beogradu, ili su se vešto krili, a možda ja nisam imala sreću da naletim na nekog tako finog, dobrog i normalnog. Počela sam zaista da vjerujem u sudbinu – zaključila je zaljubljena djevojka.

(Telegraf.rs)