Dokaz da se KIA definitivno ne šali!

Većinom su to bile Honde s oznakama 1.6-16, odnosno Civic i ubojica dječjeg lica uobličen u legendarni CRX, a potom ne treba zaboraviti niti Suzuki Swift Gti koji je u samoj srži imao karakter masovnog ubojice.

Doduše, europska se konkurencija nije dala pokoriti, pa su cestama i dalje većinom kružili raznorazni napeti i nabrijani Peugeoti, Renaulti, Volkswageni i Opeli, ali onima koji su odabrali japanske jurilice iste i dan-danas imaju status svete krave.

Poanta nije bila toliko orijentirana na performanse, koliko na kvalitetu i opremljenost koja je za ono doba unutar Japanaca bila na višem nivou nego kod Europljana.

Uostalom, mnogi od nas su prve električne podizače prozora vidjeli unutar nekog japanskog automobila, jer su se na europskim modelima najčešće morali doplatiti, a branici u boji auta i aluminijske felge bile su obavezan dio za npr. Swift, dok su npr. u Volkswagenu štedjeli na boji i umjesto aluminija nudli čelik.

E sad, zašto to sve navodim i pišem…

U današnje vrijeme su Japanci malčice izgubili kompas i umjesto sportski-orijentiranih automobila većinom nude suhoparne SUV-modele i CrossOvere. Da je kojim slučajem Honda čovjek, a ne tvornica, vjerujem da bi ona Honda iz devedesetih ispljuskala ovu današnju i stavila je u kaznu, jer izuzev NSX-a i Civica Type R (za koje im treba mali milijun godina da ih se predstavi na tržištu), više praktički da i nema sportskog modela te marke.

Prelude je nestao. CRX je odavno dio povijesti, a Accord je posljednji sufiks Type R zabilježio tamo negdje krajem devedesetih. Umjesto njih imamo raznorazne CRVe, HRVe, FTVe i slične modele čiji nazivi čak nisu u stanju fascinirati niti kao eventualne skraćenice.

No tako je za Japance pao grah i to je jednostavno tako kako jest.

Koreanci su s druge strane tijekom devedesetih imali tek nekolicinu modela za koje je pojam „automobil“ bio poprilično rastegnut.

Cestama su vrludali tek rijetki primjerci Hyundai Ponyja, a ostatak ponude iz Koreje sveo se na kopije kopija pojedinih modela koji su čak i u Meksiku izazivali podsmijeh. Uostalom, sjetimo se kako je KIA Pride bila kopija Mazde 121, te Daewoo Racera koji je bazu vukao iz Kadetta s dupetom i sve istog momenta postaje jasno.

Stoga je zapravo korejske automobile danas moguće usporediti s japanskim automobilima iz devedesetih, jer opremljenost na nivou i velik naglasak na kvaliteti za korejske proizvođače stoji poput Biblije, te upravo njihovi automobili preuzimaju sve veći i veći dio tržišta na globalnom planu.

Iskreno rečeno, korejske automobile nikada nisam shvaćao kao nešto poželjno i uvijek sam imao dojam da se radi samo o automobilima koje je netko masovno progurao kroz proizvodnu traku. Samim time nema one strasti i pažnje usmjerene prema tradiciji, kao što je to slučaj s nekim europskim i američkim proizvođačima automobila i to mi kod Koreanaca strahovito nedostaje.

Doduše, KIA Optima već godinama slovi kao automobil za kojim ću se uvijek okrenuti na cesti, a i Hyundai Genesis nije baš za baciti, no taj miris masovne produkcije i velikih brojeva jednostavno ne mogu zanemariti i stoga korejski automobil nije nešto što bih htio imati pred vratima kuće.

No vremena se mijenjaju, jer Hyundai danas rastura na Pikes Peaku i u Drift-natjecanjima diljem svijeta bilježi dobre rezultate. Svijet Rallyja je od strane Koreanaca davno postao poznat, a nisu im strane ni utrke na tvrdim podlogama poput npr. 24h Nordschleifea.

Nedavno je Hyundai iz BMW-a oteo jednog od glavnih ljudi M-divizije, pa je stvorena Hyundaijeva N-divizija i uskoro se očekuju prvi modeli s njenim potpisom, a KIA već odavno eksperimentira s konkretnim segmentom tržišta u sklopu kojeg Volkswagen, Ford i Renault apsolutno dominiraju sa svojim GTI, RS i sličnim izvedenicama inače sasvim običnih modela.

Dakle, vremena se mijenjaju i Koreanci postaju sve ozbiljniji i zreliji u svom nastupu.

Dokaz tome je i posljednji u nizu modela koje KIA planira izbaciti na tržište.

Riječ je o ideji koja je u obliku GT-koncepta predstavljena još 2011. godine, te koja se nakon dugog kuhanja konačno ovih dana predstavila svijetu na salonu automobila u Detroitu.

Nazvana Stinger, ova je KIA produkt dugog igranja s komponentama i tehnologijama, te automobil koji prema riječima čelnih ljudi ove tvrtke na nišanu ima BMW-ovu „četvorku“ GranCoupe i Audi A4, odnosno A5.

Već sama platforma govori puno sama za sebe, a onda su tu i gabariti koji premašuju 4,8 metara dužine i u širinu idu nekih 1,9 metara, čime bi se u fokusu mogao naći i Mercedes-Benz CLS, te neki japanski luksuzni modeli poput Infinitijevog Q50 i Lexusa GS, tako da ova KIA definitivno ni u kojem slučaju nije zaslužila bilo kakvo marginaliziranje.

Moram priznati da je dizajn u ovom momentu pomalo čudan i siguran sam da će mi trebati neko vrijeme da se na njega naviknem. No isto sam tako siguran i da ću se kad-tad naviknuti i da će KIA Stinger uskoro biti opisivana kao zanimljiva i atraktivna alternativa japanskim i njemačkim konkurentima unutar klase brzih limuzina.

I da…rekao sam „brzih“, i to ne bez razloga, jer ova KIA osim sasvim novog dizajna donosi i hrpetinu konja, što pak u prijevodu znači i neke zanimljive brojke u sklopu popisa opreme.

Baza za Stinger prema navodima glavešina trebala bi biti u kombinaciji s dvolitrenim benzinskim Turbo-motorom snage nekih 255 konja, dok bi ona najjača verzija trebala imati 3,3-litarski benzinski V6-motor s dva Turbo-punjača i time nuditi snagu od 365 konja.

Naravno da je u planu na tržište ponuditi i jedan Diesel, no o tome mi se ne da pisati, pa niti neću, a Hibridnu verziju modela zasad nitko ne spominje, pa je možda bolje da o tome i ja šutim.

Uglavnom, s obzirom na svu tu snagu i gabarite, te činjenicu koja kaže kako je KIA ovaj automobil razvijala na Nordschleifeu, za pretpostaviti je kako je riječ o jednom vrlo interesantnom Koreancu, a tome u prilog ide i nekolicina brojki.

Naime, sva bi ta snaga u sklopu jače verzije Stingera trebala rezultirati s nekih 5 sekundi od stanja potpune statike do 100 kilometara na sat, dok bi maksimalna brzina trebala biti oko 270 km/h, što je samo po sebi vrlo zanimljivo, a onda je tu i popis igračaka s kojima ova KIA dolazi na tržište.

Neke će jako razveseliti adaptivni ovjes i električni servo-upravljač, dok će drugi sliniti nad svom silom ekrana i sigurnosnih komadića opreme poput pomoći pri kočenju, sustava prepoznavanja pješaka i onog koji kao zaduženje ima zadržati automobil u prometnoj traci.

Spominje se i nekolicina polu-autonomnih sustava poput onog sa skraćenicom FCA (odnosno Forward Collision Assistance) koji bi trebao prepoznavati opasnost od sudara i shodno tome reagirati, ali o tom dijelu priče još uvijek nema pretjerano puno detalja, pa je možda bolje da ne nagađam.

Cijena također još uvijek nije poznata, pa bih i u tom dijelu izbjegao bilo kakva nagađanja, ali poznato je da će se KIA Stinger pojaviti na tržištu tijekom ljeta ove godine – prvo u Americi, a onda i na prostorima „starog kontinenta“, pa će se uskoro sve vidjeti i postati poznato.

Uglavnom, ako je za vjerovati fotografijama i suhoparnim navodima oko svega i svačega vezano uz ovaj automobil, reklo bi se da je KIA sa Stingerom napravila vrlo interesantan automobil.

Dizajnom je ovaj automobil doista poseban, dok interijer izgleda jednostavno fantastično. Oprema je tu, tehnologija također, a hrpetina konja na raspolaganju kupcima zasigurno će biti veliki plus u moru bezličnih motora kakve KIA inače nudi za svoje modele.

Samim time je poprilično teško zauzdati oduševljenje, ali s druge strane ipak vrijedi pričekati konačni početak prodaje Stingera, jer usprkos svim pozitivnim stranama priče, auto-industrija uvijek nađe načina da nas neugodno iznenadi.

Stoga ajmo za početak uživati u fotografijama i privikavati se na ovo čudo(vište) iz Koreje.

Izvor: Automobili.dnevnik.hr/ekskluziva.ba