x

Druženje u organizaciji autora Emira Čovića Toleta povodom prikupljanja građe za knjigu ``Povratak iz mrtvih``!

U povodu prikupljanja građe za knjigu ``Povratak iz mrtvih`` autora Emira Čovića Toleta družili su se akteri odbrane Sarajeva i BiH. Druženje u ugostitelsjkom objektu Ganinelly evocira uspomene iz ratnih dana i sa liječenja iz ranjeničkog centra u Minhenu. Naime, bili smo u kući heroja odbrane grada Sarajeva Admera Sakića Džemice, na Dolac Malti, pripadnika specijalne jedinice Vojne policije legendarnog komandanta Ismeta Bajramovića Ćele, učesnika presudne bitke za grad i Predsjednišvo BiH koja se vodila 2.maja 1992. godine, koji je toga dana u presudnoj bitki dao svoj život za slobodu i temelje Bosne i Hercegovine. Na druženju su bili ranjenici Emir Čovć Tole, Senad Sarač, Dragan Stantić, Elvir Edo Duraković, te brat od Džemice, Almir Sakić i naš prijatelj Vedad Gaćanović.

Emir Čović Tole, autor knjige ``Povratak iz mrtvih`` iskoristio je ovu priliku da obogati knjigu pričama iz tih ratnih dana. Inače, Emir Čović Tole je jedan od osnivača navijačke skupine FK Željo-Manijaci 87, prijeratni uposlenik Doma mladih na Skenderiji, tehničar Tifa benda, patriota, organizator otpora, RVI -amputirac 100%, humanitarac, te predsjednik Udruženja mladih ``4. Decembar`` Hadžići.

 

Odlomak iz knjige koja je u pripremi za štampu:

 

Mi, Patriote općine Hadžići 1991. ne damo da nam historiju pišu i prekrajaju drugi.

 

Patriotsku ligu osnovali smo ``MI`` obični građani i patriote općine Hadžića, s ciljem da se u nju učlane sve patriotske, probosanske i građanski orijentisane grupe i pojedinci. Patriotska Liga je učestvovala u pripremi i organizovanju otpora agresiji od strane JNA i paravojnih jedinica SDS-a. Iako veoma slabo opremljena materijalno-tehničkim sredstvima uspijeva da pripremi i organizuje narod te pruži otpor višestruko nadmoćnjiem neprijatelju, te spriječi nestanak Bosne i Bošnjaka koji je planiran od strane navijšeg vojnog i političkog rukovodstva u Beogradu.

 

Slabo naoružani, u patikama, farmericama, sa puškama koje su nabavljene u otimačinama i diverzantskim akcijama iz magacina JNA u Krupoj, Žunovnici, TRZ Hadžići, te skladišta naoružanja policije u Rakovici, sa privatnim pištoljima, lovačkim puškama, improvizovanim puškama koje smo pravili od cijevi, pravljenim bombama od eksploziva koji smo uspjeli da otmemo iz magacina Hidrogadnje (kamenolom Hadžići), kao i pomoći koju smo dobili od prijateljskih općina koje su na vrijeme uspjele da zauzmu magacine JNA, prije svega općina Konjic, uspjevamo da odbranimo narod i državu. Jedan kamion naoružanja, koji je bio namjenjen ko zna kome, uspjevamo da zaorbimo i naoružamo veliki broj doborovoljaca.

 

Te male grupe dobrovoljaca biće temelj osnivanja TO BiH u aprilu 1992. godine koja će poslije više mjeseci borbi prerasti u Armiju Republike BiH.

 

Jedina regularna oružana formacija pored nas patriota na prostoru općine Hadžići, bio je MUP RBiH koji je popunjen rezerevnim sastavom još u septembru 1991., slabo naoružan starim puškama, i kod istog dolazi do raspada istupanjem srpskih policajaca, te formiranjem njihove paralelne nelegalne i paravojne stanice policije.

 

Učinak našeg organizovanog otpora je bio u tome da smo uspjeli da zauzmemo dva od tri strateški najvažnija prevoja u BiH, a to su planine Bjelašnica i Igman sa prevojem Rogoj i Ivan sedlo, vrata Hercegovine. Na taj način uspjeli smo sačuvati jedinu putnu komunikaciju glavnog grada sa slobodnim teritorijama, tzv. ``Put spasa``. Sačuvali smo komunikaciju sa slobodnom teritorijom Istočne Bosne, te Tarčin kao glavno čvorište u BiH sa ostatkom slobodnih teritorija Srednje i Sjeverne Bosne, te južno sa Hercegovinom i izlazom na državnu granicu, a samim tim i sa svijetom.

 

Iz jedinica i grupa PL Hadžići izrastao je TO Hadžići, a od njega će biti formirane Specijalna jedinica Čedini vukovi s Igmana, 9. brdska brigada, Igmanski odred, 8. motorizovana, MAD Igman (mješoviti artiljerijski divizion, u to vrijeme najjači u BiH), dio 1. bošnjačke brigade - Trnovo, jedinice SJB Hadžići, Specijalna jedinica MUP-a Lasta, Specijalna jedinica Seada Rekića ``DIDO``, 145. viteška brigada, kao i 14. divizija KoV, sve u saatavu 1. korpusa ARBiH, kao i RV i PVO sa helikopterskom bazom i letjelicama u Tarčinu, čija je ikona bio naš legendarni pilot Zehro Marić.

 

Ekskluziva.ba

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.