FORD EDGE 2.0 TDCi AWD Titanium: Globalni Ford se odlično uklopio u europsku SUV histeriju!

Koliko god se u Fordu trudili predstaviti ga kao globalni proizvod koji će podjednako snažno nastupiti na objema stranama Atlantika, Edge ni uz poseban trud ne može sakriti svoje nepogrešivo američko porijeklo. Uostalom, i ne mora, jer mu baš taj masivan nastup s velikom maskom hladnjaka i specifičnom svjetlosnom grupom straga zapravo uvijek daje dobrodošao karakter. Edge je svojedobno predstavljen gotovo istodobno i u Americi i u Europi (tiskovne konferencije istodobno su održane u Dearbornu u SAD-u i u Kölnu u Njemačkoj, gdje smo bili prisutni i mi), i to kao treći model u Fordovoj ponudi SUV-ova, uz kompaktnu Kugu i mali Ecosport.

Zamišljen kao alternativa modelima kao što su Q5, XC60 ili X3, Edge uživo čak i u neinspirativnoj crnoj boji neosporno privlači poglede gdje god se pojavi. To treba zahvaliti spomenutom atraktivnom nastupu, ali i svojim dimenzijama: dužini od 481, visini od gotovo 170 i osovinskom razmaku od 285 cm. Upravo te brojke zaslužne su za putnikov dojam iznimne prostranosti, bez obzira na to vozio se on na prednjim ili stražnjim sjedalima.v Kabina je definirana kokpitom kao u S-Maxu, što Edge – koji se proizvodi u Kanadi - bitno približava europskom kupcu. Slično kao ondje, i ovdje se sjedi povišeno, s dobrim pregledom na sve strane i dosta mjesta i za najvišeg vozača i suvozača. Ono što može zasmetati jest dosta crnila i sivila u unutrašnjosti, što u kombinaciji s tvrdom plastikom ostavlja nešto lošiji dojam.

Nije to ništa strašno, sve tu štima i dojam je da je izrađeno poprilično kvalitetno, ali sjetimo li se spomenute konkurencije, Edge na tom području nedvojbeno malo zaostaje. Jedan Vignale tretman sve bi to lako riješio, no to je sad već neka sasvim druga priča… Instrumentna je ploča jasna i pregledna, no dodirni 8-inčni TFT središnji zaslon sustava Sync II traži malo privikavanja jer objedinjava niz funkcija i nije pretjerano intuitivan. Slično vrijedi i za neka ergonomska rješenja: nekoliko funkcija klime završilo je, potpuno nelogično, na modulu CD radiouređaja i, premda se oni nalaze jedan ispod drugoga, na to se nije lako naviknuti. S druge strane, prtljažnik od 602 litre osnovnog, odnosno 1847 litara maksimalnog privatnog obujma zaslužuje pohvalu, no zanimljivo je da u Fordu nisu odlučili ponuditi i verziju sa sedam sjedala. Mjesta ima dovoljno, a - budući da su kupci Edgea voljni izbrojiti 466.000 kuna (522.890 sa svim doplatama) - zacijelo bi bilo zainteresiranih i za nju.

Edgeova masa od čitave dvije tone u samoj se vožnji osjeća manje negoli, primjerice, u nekim pojedinostima poput otvaranja i zatvaranja vozačkih vrata, koja doista iziskuju čvrstu ruku. U vožnji je vrlo uvjerljiv i predvidljiv, pri čemu ključnu ulogu ima stalni pogon na sva četiri kotača. Na off-road natjecanje neće ići, ali osim što će pomoći na kiši i u ostalim situacijama s ograničenom trakcijom, uz malo povišenu karoseriju s lakoćom će podnijeti svaki izletnički silazak s asfalta. Da Edge, međutim, unatoč solidnom upravljaču i dobrim kočnicama nije trkač, vidi se i na dizelskom motoru od 210 KS (u ponudi je i slabija verzija sa 180 KS), koja se isporučuje isključivo u kombinaciji s 5-stupanjskim Powershiftom.

Nije riječ o lošoj kombinaciji, naprotiv, ali europska premium konkurencija u tome mu je, kao i po čistim performansama, još uvijek donekle nedostižna. S druge strane, u međuubrzanjima je odličan, a pritom velik plus zaslužuje i izolacija motornog prostora, kao i Active Noise Control, koji svim grubljim i glasnijim zvukovima uspješno priječi prodor u kabinu ili ih neutralizira. Edge je, nadalje, neočekivano udoban i na 19-colnim kotačima, koji zajedno s kompromisno ugođenim ovjesom fino apsorbiraju većinu neravnina na koje nailazi u gradu ili izvan njega. Uz potrošnju od oko 7 litara na otvorenoj cesti i 11,5 litara u gradu, prosjek od 8,5 je nešto s čime valja računati u startu. Uz sve navedeno, ništa čudno.

Edge se prodaje samo s dizelskim motorom, dvolitrenim TDCi common rail agregatom koji se nudi u verzijama sa 180 i 210 konjskih snaga. Jača verzija isporučuje se samo uz automatski Powershift. Bez obzira na paket i motor, sve verzije Egdea serijski su opremljene stalnim pogonom na sva četiri kotača, što velikom i teškom autu pruža dodatnu sigurnost i upravljivost

Stražnja vrata kriju ogroman prtljažnik obujma 602/1847 litara, a otvaraju se elektronički, ukljujučujući i hands-free opciju, koja ponekad zna biti malo svojeglava

Kokpit Edgea praktično je identičan onomu u S-Maxu, s preglednim instrumentima. Neka ergonomska rješenja nisu najsretnija, no uz bogati Titanium putnicima ništa ne fali. Položaj za upravljačem malo je povišen, što pogoduje lakom ulasku i preglednosti na sve strane. Sjedala su odlična, udobna i dovoljno tvrda. Na stražnjim sjedalima mogu putovati i natprosječno visoki putnici. Pomalo iznenađuje to što u Fordu nisu odlučili ponuditi i verziju sa sedam sjedala, jer mjesta ima dovoljno.

Izvor: Jutarnji.hr