Faruk Balijagić: ``Stranke u vlasti u Brčkom dogovorile su se da Peljto bude žrtva``

NV: Gospodine Balijagiću, šta u općem historijskom kontekstu predstavlja slučaj Mensura Peljte i drugi slični procesi? Otkud takva ofanziva na Bošnjake i kad je to počelo?

Sve je počelo dovođenjem Slobodana Miloševića na čelo Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, kad je on formirao zločinačku organizaciju da konačno riješi projekt britanske tajne službe MI6, koji je vođen pod nazivom “Neriješeno tursko pitanje na Balkanu”. U toku osmišljavanja operacije genocida nad muslimanima u Bosni i Hercegovini ključan je bio grad Brčko, koji je predstavljao okosnicu pravljenja koridora s Banjom Lukom i formiranje nesmetanog vođenja ratnih operacija. Mensur Peljto, s grupom svojih komšija, ostao je u svojoj kući ni kriv ni dužan da, kako mu vjera i ljubav prema domovini nalažu, čuva kućni prag. Međutim, moćna je mašinerija već izvršila strahovit pokolj u Brčkom, a moram naglasiti da je cijeli policijski kadar iz tadašnjeg Brčkog odveden kod Frenkija Simatovića, na čelu sa Slobodanom Katanićem, koji će, šest mjeseci prije zvanične ratne operacije osvajanja grada, Crvene beretke dovesti u Brčko i s njima tipovati kuću svakog uglednijeg Bošnjaka kojeg treba likvidirati. U to vrijeme Mensur Peljto je bio poznata sportska ličnost grada Brčkog i čovjek oko kojeg se okupljala mladost, pa je mogao uraditi mnogo, zbog čega je i sam bio na listi za odstrel.

Na drugoj strani bio je Tomislav Antulović, sadašnji vlasnik brojnih nekretnina u Hrvatskoj, koji je tad imao prvu privatnu benzinsku pumpu u Brčkom te je logistički pomagao muslimanima da pokušaju očuvati taj koridor na kojem se nalazila kuća Mensura Peljte. No, ta snažna mašinerija koja je lomila sve pred sobom natjerala je i Mensura da pobjegne od kuće, a interesantno je da se sadašnji zastupnik glavnog tužioca Zekerijaha Mujkanovića u Brčko Distriktu Radmilo Ivanović interesirao i istraživao način na koji je Mensur uspio izvući živu glavu iz Brčkog i doći do Gornjeg Rahića.

NV: Jesu li tačni navodi da optužnica protiv Peljte rat u Bosni i Hercegovini karakterizira kao međunacionalni sukob unutar granica BiH?

To je tačno. Zvanična optužnica protiv Peljte tvrdi da u Bosni i Hercegovini nije bio međunarodni sukob, to jest da Slobodan Milošević nije izvršio agresiju na BiH, da nije poslao Crvene beretke, da nije poslao vojsku i vojnu mašineriju, nego da je to bio sukob unutar BiH; odnosno, navodi optužnice odnose se na Teritorijalnu odbranu kao legalnu organizaciju koja je štitila teren i imovinu. Kasnije je ta Teritorijalna odbrana uhapsila četvericu pripadnika drugog četničkog odreda iz Semberije i navodno je tu četvericu četnika Mensur Peljto išamarao dok su se nalazili u zarobljeništvu u Gornjem Rahiću. To je detalj za koji se Tužilaštvo vezuje.

NV: Postoje li ikakvi dokazi za takve navode Tužilaštva u Brčkom?

Za ove navode ne postoji nijedan pravno provjerljiv dokaz kakav je, naprimjer, ljekarsko uvjerenje. To ne postoji, nego postoje samo navodi pripadnika četničke formacije koji su bili zarobljeni. Moram napomenuti da je jedan od te četverice bio “profesionalni svjedok” u deset predmeta protiv Bošnjaka i svi njegovi iskazi su pali jer je riječ o osobi koju su psiholozi i sociolozi proglasili osobom koja konfabulira i svjedoči za novac.

Među svjedocima optužnice su glavni tužilac u Brčkom Zekerijah Mujkanović, njegov šura Zaim Malkić, policajac Novalija Fazlović i još mnogo Bošnjaka, što je za mene šokantno. Tu je i desetak profesora s Univerziteta iz Banje Luke koji će svjedočiti da je u Bosni i Hercegovini bio građanski rat i da je šamar ratni zločin.

Zbog svega toga ovo nije bezazleno, ne samo zbog Mensura Peljte kao pojedinca u ovom slučaju nego i zbog cijelog bošnjačkog korpusa koji je preživio isplaniran zločin genocida, i to od četvrte armije po jačini u Evropi, koja je imala cijelu opremu spram naroda koji je imao embargo za naoružanje i koji je bio goloruk, pa se samo Božijom voljom odbranio i ostao na ovom prostoru.

NV: Laički posmatrano, potez brčanskog tužilaštva, koje je podiglo optužnicu za ratni zločin zbog navodnog šamaranja zatvorenika čini se smiješnim. Može li se taj čin uopće svrstati u neku pravnu kategoriju i treba li se “slučaj Peljto” uzimati zaozbiljno?

Ja sam u prvoj verziji zaista ostao zatečen kad sam čuo da procesuiraju Peljtu, koji se time stavlja u isti rang sa slučajem Gorana Jelisića koji je na brutalan način pred policijskom stanicom i u logoru u Brčkom likvidirao stotine ljudi. Njihov slučaj se ni s ove distance ne može porediti, jer je sve vrijeme tokom suđenja Jelisiću, koji sad služi kaznu u Italiji, njegovu ženu i dijete plaćala Vlada RS-a, a plaća ih i dan-danas, a Peljti je takva pomoć izostala.

Nisam mogao vjerovati da je došao red da se sudi za šamare, što ni po kojem pravnom osnovu ne može imati karakteristike ratnog zločina, jer je ratni zločin jedino djelo koje ne zastarijeva. Istovremeno, imate blizu sedam hiljada ljudi koji su u tamošnjem logoru silovani, ubijani, čiji su dijelovi tijela otkidani; zatim slučaj kad je Miloševićeva ekipa s policajcima iz Brčkog minirala most između Brčkog i Gunje, a na kojem su 982 nevina civila izgubili život za pet minuta padanjem u Savu i dizanjem u zrak. I usprkos ovim stravičnim zločinima, Bošnjacima je nametnut tužilac Bošnjak Zekerijah Mujkanović koji je sve to stavio pod tepih da bi se dokazao onima koji su ga postavili.

NV: Šta u svemu tome radi pravosudni sistem Bosne i Hercegovine? Nije li normalno da se reagira na takve nonšalancije brčanskog tužilaštva?

S ove distance, ozbiljno tvrdim da su cijeli pravosudni sistem u BiH namjestili Britanci putem svog saradnika Branka Perića, koji je bio vrlo važan Karadžićev čovjek za projekte nakon rata vezane za detaljan nestanak Bošnjaka s ovih prostora, odnosno za ostvarivanje projekta “Neriješeno tursko pitanje na Balkanu”. Taj Branko Perić, kao agent tajne službe MI6, odabrao je i imenovao sve sudije i tužioce u BiH, a njega je kasnije naslijedio Milorad Novković, današnji predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH.

Ja sam, naprimjer, bošnjačkom predstavniku vlasti Harisu Silajdžiću imenom i prezimenom napisao da nijedan musliman ne može dobiti posao ni u Tužilaštvu ni u Sudu BiH ako nije u braku s kršćankom, odnosno kršćaninom, za šta mogu navesti niz poimeničnih slučajeva. Ipak, niko od Bošnjaka političara nikad nije uradio nešto u vezi s tim pitanjem.

Moram kazati da sam bio spreman taj dan kad su htjeli da zatvore Peljtu tražiti delegiranje tog tužilaštva, jer, po mirovnom sporazumu, odluku mora donijeti Vijeće ministara BiH zato što Brčko ima specifičan ustavno-pravni karakter distrikta, pa se sve na tom nivou završava. Tako da sam u interesu vladavine zakona htio pokrenuti i analizirati pitanje četničke prošlosti tužioca Ivanovića, koji je zvanično bio četnik u Foči, a njegova suprotstavljena strana mu je bila politička opcija Teritorijalne odbrane kojoj je pripadao Mensur Peljto. Takav čovjek ne može biti objektivan, a ni pitanje neriješenih zločina nad bošnjačkim stanovništvom koji poprimaju elemente planetarnog zločina. Tužilac je otišao na konsultacije kod Mujkanovića nakon čega su njih dvojica odustali od pritvaranja Peljte tražeći zazvrat da ne pišem takav zahtjev koji bi njih izveo na vjetrometinu i pokazao ko su zapravo.

NV: O kakvoj je instituciji doista riječ kad govorimo o Tužilaštvu u Brčkom? Čini se da je u pitanju neki organ koji je izvan sistema.

U Bosni i Hercegovini Dejtonom je zabranjeno postojanje privatnih tužilaštava, a ja tvrdim da je Tužilaštvo u Brčkom privatno tužilaštvo, na što treba reagirati Vijeće za primjenu mira i Visoki predstavnik koji, čini se, ništa ne radi. Ja sam često pratio strane sudije koji su radili ovdje; njihove plaće bile su po 70-80 hiljada eura i oni uopće ne gledaju šta će raditi, nego samo računaju koliko su novca inkasirali u BiH.

Mi smo dobili optužnicu u kojoj se Mensur Peljto povezuje s jednom osobom čija je ratna prošlost upitna. Međutim, Peljto s tom osobom nema ni vremenski ni prostorno bilo kakve veze. To pokazuje da je ta optužnica politički motivirana. No, koji su politički razlozi zasad ne znamo, ali ćemo to vrlo brzo otkriti i dokazati. Prošle sam sedmice s Peljtom bio u Brčkom, po pozivu Tužilaštva da izvršim uvid i da kopiram spis što su nam uskratili isprikom da je tužilac na godišnjem odmoru. To je simboličan pokazatelj da ta osoba tu instituciju drži kao privatno vlasništvo, i da kad nije tu, niko nema pristup predmetima. To sam prijavio policiji Brčko Distrikta, međutim, šef policije u Brčkom je u razgovoru sa mnom bio preplašen jer je to tužilaštvo i protiv njega podiglo neku optužnicu, a po prijavi Jadranka Grčevića zvanog Cane, tako da je apsolutnu vlast neko od privatnih lica uzeo na sebe. Naš zadatak će biti da to dokažemo.

NV: Koji je sljedeći potez advokatskog tima Mensura Peljte u ovom slučaju?

Moj sljedeći potez je da potpun dosje Mensura Peljte, i inače dosje Brčko, pregleda Amnesty International iz Londona s istražiteljicom Hellen Abracken, koja će nam pomoći u ustvrđivanju određenih činjenica koje se prikrivaju. Meni su već morali biti objelodanjeni dokazi Tužilaštva, a tih dokaza još nema. Tvrdim da Tužilaštvo nema nijednog dokaza da je Mensur Peljto počinio ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Ipak, kad vas tako neko stavi na optuženičku klupu, na vama je da dokažete da ste nevini umjesto da neko dokaže da ste krivi. Mensur Peljto do dana kad su htjeli da ga uhapse nije znao niti je dao bilo kakvu izjavu o tom pitanju.

NV: Na kraju, šta slučaj protiv Peljte znači u kontekstu opasnosti po Bošnjake općenito?

To je smiješan i tragičan slučaj, ali se taj organ koji je podigao optužnicu zove Javno tužilaštvo Brčko Distrikta i ono je dalo nalog SIPA-i da liši slobode Mensura Peljtu. Nadalje, ja sam putem svojih obavještajnih kanala došao do stravične spoznaje da su stranke koje participiraju u vlasti u Brčkom dogovorile da Peljto bude žrtva radi popunjavanja onih rubrika koliko je koji odgovarao za ratne zločine.

Sve u svemu, problem je u državi čija je politika takva, a ta politika se manifestira putem Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, a, na kraju, cilj Britanske tajne službe je da smo faktički mi krivi. Bio sam u prilici saslušavati čovjeka kojem je Milutin Kukanjac ostavio svoju sekretaricu kao ljubavnicu, a onda je ta sekretaricu istisnula ženu i dvoje djece da bi na kraju ostala u Sarajevu da vodi glavnu banku u gradu. Tako da je deset hiljada djece, ubijenih četničkih granatama, proglašeno prirodno umrlim, a ono što je u papirima, to je historija. Nas je vrlo malo koji pamtimo ta dešavanja koja možemo prenositi, a prirodno je neminovno da ćemo nestati, čime će ostati ta istina s papira. To je vrlo ozbiljno i ne smije biti zanemareno, a što je ustvari plod Srpske akademije nauka i umjetnosti, na čelu s Ljubomirom Tadićem, čiji je sin bio i predsjednik Srbije. Mi Bošnjaci smo u ozbiljnoj situaciji, a nemamo nijednu politiku koja zagovara istinu. O agresorima da i ne govorimo, jer je njima u interesu prikrivanje rezultata zločina.

+++++++++++++++++

ANTRFILE

U Apelacionom sudu Brčko Distrikta nema nijednog predstavnika bošnjačkog naroda osim izvjesne Maide koja je udata za Srbina, a koji je opet glavni tužilac u Bijeljini i za kojeg su Bošnjaci podnijeli prijavu za ratni zločin. Bio je i jedan Bošnjak iz Breze koji se povukao u Visoko sudsko i tužilačko vijeće, čime je prepušteno da Bošnjaci u brčanskom pravosuđu uopće ne participiraju u obnašanju pravosudnih funkcija. To je šokantno.

Meni je u ovom slučaju više puta rečeno da nagovorim Mensura Peljtu da prizna krivicu za optužnicu za ratni zločin, a da zauzvrat neće ići u zatvor. Odmah sam rekao da to ne dolazi u obzir te da Mensur Peljto ne može ponijeti etiketu ratnog zločinca. Ta ponuda je došla s više strana iz Brčkog, a jedna je iz policijskih i tužilačkih struktura.

+++++++++++++++

EGIDA UZ PELJTINU SLIKU:

Mensur Peljto: ``Danas mi je Bosna ring u kojem vodim bitku života``

U razgovoru za Novo vrijeme, Peljto je poručio da je nevin i da će to pred svima dokazati. ``Zatečen sam. Plašim se da u jednom trenutku laž izgovorena više puta postane istina, ali i te naše dobrote i merhametluka koji znaju prerasti u kukavičluk. Ja sam nevin i dokazat ću to časno pred, nadam se, časnim Tužilaštvom i Sudom.

Ja sam branio svoju kuću i svoj život. Međutim, kad su krenuli tenkovi u probijanje koridora Beograd – Banja Luka, mi smo bukvalno spašavali žive glave. Zajedno s još četiri prijatelja, od kojih je jedan i poginuo, ostao sam na tom koridoru. Zatim, u našem proboju do slobodne teritorije nisam mogao sresti ni srpskog vojnika niti civila da bih mogao počiniti ratni zločin. Neka im ide na čast sva laž i neosnovano nametanje takvih optužbi.

Bio sam svjetski šampion u boksu. Na četiri kontinenta, više od stotinu puta sam ponosno nosio zastavu svoje domovine Bosne i Hercegovine, države koja mi je danas ring u borbi za istinu. Moj advokat je moj trener u toj borbi, a supruga sekundant. I, zaista, nakon profesionalne karijere boksera mogu reći da mi je ovo najveća borba u životu.``

BIOGRAFIJA MENSUR PELJTO

Mensur Peljto je titulom vicešampiona svijeta, koju je osvojio 1996. godine u Južnoj Koreji u Seulu, nagrađen titulom najboljeg sportiste Bosne i Hercegovine te godine. Najveći uspjeh u karijeri Peljto je ostvario 21. jula 2000. godine, kad je u teškoj borbi bio bolji od Larry Prathera, prvaka Amerike u cruisser-kategoriji, čime je postao svjetski šampion. Time je Peljto upisan u historiju bh. sporta kao prvi profesionalni šampion svijeta iz naše zemlje. U karijeri je imao oko 250 mečeva, amaterskih i profesionalnih, od čega samo devet poraza i to u amaterskim borbama. Danas vodi Udruženje “Kamp-sport Peljto” koje broji 50-ak mladih boksera.

Autor: Novo vrijeme