Ferrari 365 GTB/4 Daytona (1969.)!

Ništa čudno, dešava se to, a i dešavat će i dalje. Ali ako je ono napravljen od legure, da ne kažem aluminijuma (nije čisti aluminijum), e to je nešto posebno. Kada je ovaj model u pitanju takvih je izrađeno, slovom i brojem, jedan (1) za cestovnu upotrebu! I evo ga!

Zašto danas pišemo o ovome modelu? Pa danas je aukcija (detaljnije na RM Sotheby’s). 

Model 365 nastao je zahvajujući Lamborghiniju. Jer Lamborghini je napravio Miuru 1965. godine, a Enzo Ferrari se prepao toga modela, pa je 1968. godine napravio 365 GTB/4. Zbog pobjede 1967. godine prethodnika koji je nosio oznaku 275 GTB, kada su na 24 sata Daytone zauzeli prva tri mjesta, nasljednik je i dobio naziv Daytona. 

Znate li otkud motor naprijed kod Daytone? Pa Enzo je izražavao skepticizam da bi mnogo ljudi koji završe sa volanom Ferrarija u rukama, teško mogli upravljati automobilom koji iza sjedišta ima V12 motor, pa ga je postavio naprijed. 

Kako bi se postigao bolji omjer masa, upotrijebljeno je transosovinsko rješenje ili smještaj mjenjača i diferencijala kao jedan element. Sve je to između zadnjeg para točkova (kao kod modela 275) pa je distribucija mase povoljnija. Ispod haube je 4.390 kubnih centimetara veliki V12 sa DOHC konfiguracijom u glavi (dva bregasta vratila po redu cilindara). I ipak je to bilo prije 50-ak godina, pa  moramo spomenuti i karburatore. Bilo ih je šest (6), Weber 40 DCN20 model, a najveća snaga motora je 355 KS. Ubrzanje do 100 km/h je bilo oko 5,5 sekundi. I bio je brži od Miure, razvijao je 280 km/h, a Miura nekih 275 kmph. 

Daytona je jedan od najuspješnijih modela Ferrarija, i napravljeno ih je 1.284!

A ovaj sa fotografija je stajao na mjestu 40 godina! Naravno da je neko morao da potvrdi autentičnost automobila, a ko bi drugi mogao bolje od čovjeka po imenu Marcel Massini, koji je potvrdio i da broj šasije odgovara i podudaran je sa brojem na motoru, ali i sklopu mjenjač-diferencijal. Gore je napisano da je napravljen jedan čija karoserija nije od čelika nego od lagane legure, a to je ovaj. Inače još ih je pet napravljeno, ali ne za civilnu upotrebu nego za staze. Ovaj je nekada davno kupio lični prijatelj pokojnog Enza Ferrarija, čovjek koji je izdavao Autosprint magazin. Onda je nekako završio kod japanskog trgovca automobilima (1971.). Godine 1980. je postao vlasništvo Makoto Takai-ja, Japanaca. I on ga je držao u skladištu 40 godina skoro. Odbijao je sve ponude da ga proda. Na satu je 36.390 km, a procjenjuje će da će doseći vrijednost do 1.700.000 eura. 

Izvor: Automotosvijet.com