x

HEROJ: Vatrogasac Ivan Perišić (29) s kolegama spasao 12 ljudi!

BEOGRAD - Gorio je krov zgrade, četvoro stanara već je bilo evakuisano. Hodnik pun gustog crnog dima, ne vidi se prst pred nosom. Idemo stepenicama, a iz jednog stana se čuje: „Pomozite nam.“ 

Jara od plamena je jaka jer pored nas gore stepenice koje vode do potkrovlja, obrušava se krov. Šestočlana porodica, među kojima je petogodišnji dječak i njegova devetomjesečna sestra, strpljivo čeka u svom stanu iza vrata.

 

Ovim riječima beogradski vatrogasac spasilac Ivan Perišić (29) počeo je da opisuje strahotu požara koji se dogodio na Gundulićevom vijencu prije mjesec dana. Krov zgrade gutao je plamen koji su skoro svi Beograđani mogli da vide.

 

Perišić i njegove kolege, a bilo ih je 47, spasli su od gotovo sigurne smrti 12 stanara, a među njima bebu, dječaka i jednu nepokretnu osobu.

 

- Prioritet nam je da spasemo život. U zgradu sam ušao s kolegom Slobodanom Koturom. Došli smo do drugog sprata, gdje su gorjele drvene stepenice. One su se obrušavale i stvarale jaku jaru, koja je počela da hvata ulazna vrata dva stana koje je trebalo da provjerimo - priča gotovo u jednom dahu vatrogasac.

 

On dodaje da su kolege koje su ušle prije njih već bile u stanu iz kojih se čuo vapaj preplašenih stanara, a oni je trebalo da otvore drugi.

 

- Iza njih se ništa nije čulo, a već su počela da gore. Ušao je Kotur, koji je inače otac četvoro djece, u hodniku je bila šestočlana porodica. Kolega je prvo ugledao preplašenog petogodišnjeg dječaka. Zgrabio ga je, stavio mu spasilačku kapuljaču sa kiseonikom i krenuo napolje. Ispred mene je bila žena s bebom u naručju - opisuje vatrogasac trenutak koji će, kako kaže, pamtiti do kraja života.

 

Prema njegovim riječima, djeca nisu plakala, a u očima majke s bebom vidio je strah.

 

- Trebalo je da joj uzmem dijete iz naručja. Skinuo sam rukavice da bih imao bolji osjećaj, pružio ruke prema njoj i rekao: „Vjerujte mi.“ To je sve što sam mogao da kažem jer nam je vrijeme isticalo. Uzeo sam djevojčicu, a kada sam joj stavio kapuljaču s kiseonikom, počela je da plače. Uplašila se jer vazduh u njoj šišti - kaže sagovornik Kurira i nastavlja:

 

- Kolege iza mene izvodili su bebine roditelje, a za njima baku i deku, neko od njih bio je invalid. Nadvijen nad tim malim bićem, krenuo sam hodnikom iz zgrade. Svaka sekunda nam je bila bitna jer je kiseonik u boci brzo izlazio. Gazio sam po obrušenim biber-crijepu i građi, molio sam boga da se ne sapletem ili da nam se krov ne obruši na glavu... Temperatura u hodniku koji je cijeli gorio bila je ko u paklu - priča ovaj mladi hrabri čovjek, koji je ujedno i Kurirov heroj za protekli mjesec.

 

Perišić je šest i po godina vatrogasac, spasao je mnogo ljudi, ali ovo spasavanje će, kako kaže, pamtiti do kraja života.

 

- Prvi put sam spasavao bebu... Iznenadili su me njeni roditelji kada su sutradan doveli svoju dječicu kod nas u brigadu da nam zahvale. Djevojčica je mali anđeo, smijala mi se sve vrijeme, čak me je i hranila medenjacima. Taj trenutak bacio je sjenku na pakao koji smo zajedno preživjeli... Pamtiću ga dok sam živ i siguran sam da će mi dati snagu da i dalje idem tamo odakle svi bježe - iskren je Perišić.

(Kurir)

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.