INTERVIEW20 - Aleksandar Đorđević

Život jeste jedno veliko takmičenje  i bit će uvijek za mene sigurno, gdje jednostavno želiš da budeš što bolji čovijek ili da budeš uspiješniji. Na kraju se to mjeri nekim relativnim pojmovima, tako ja mislim i u sportu bez obzira na rezultate, bez obzira na medalje, bez obzira na titule, na trofeje i za čovjeka i za jednog sportistu ostane kakav je on bio čovijek. Da li postoji jedno od najvrijednijih i najvećih kvaliteta u njegovoj egzistenciji kao sportista i sportskog trenera a to je fair play. Fair play jedna toliko kompleksna riječ  u sportu i u koliko mi uvijek pokažemo taj fair play i svojim načinom govora, rada, takmičenja osvajanja titule, kada osvajamo treba biti isto i u porazu i u pobedi. Taj neki fair play je moja zvijezda vodilja i jako držim do toga da nikada nikom ne priznam prije odigrane utakmice da je bolji od mene ili  na kraju krajeva da je bolji čovjek ali teren ne laže, što ja kažem, kad pokaže ja ću biti prvi koji će čestitati protivniku”.

Na upit urednice Sanele Prašović Gadžo što je za reprezentaciju Srbije na Svjetskom prvenstvu  zaista bilo najvažnije, Đorđević je odgovorio: 

“Ekipa, jedinstvo, emocija koju smo uspjeli da uzajamno pružimo jedni drugima. Mi koji smo postavili postulate pravila igre i koji smo vodili igrače kroz cijeli taj proces kroz cijeli taj put, nekih dva i po mjeseca. Uspjeli smo da se pokažemo, upoznamo, da upoznamo igrače da ih otvorimo i da se otvorimo ka njima”.

U emisiji Interview 20 Đorđević je prokomentirao košarkašku reprezentaciju BiH : “Bosna je izuzetno respektabilan protivnik, ekipa koja ima sjajne košarkaše, jednog Mirzu Teletovića koji je i najbolji igrač na toj poziciji, na poziciji četvorke, ako ne najbolji, jedan od najboljih sigurno uz Boris Diaw. Prema tome, ima jednog fenomenalnog trenera koji je Duško Ivanović, gdje sam siguran da će oni sljedeće godine  biti još bolji nego što su bili ove godine. Mi smo uspijeli da igramo jednu utakmicu s njima, bila je izuzetno jaka, čvrsta utakmica, prava duel igra vrhunskih igrača gdje se vidjelo da je ekipa Bosne kao i mi u work in  progress procesu”.

A evo i šta je Aleksandar Đorđević rekao o igračima sa kojima je on dijelio parket : “Mnogi od njih su bili gosti na mojoj posljednjoj utakmici koja mi je bila jedna od jako jako dragih večeri u mom životu jer su pokazali koliko im je stalo da budu dio jedne meni... jednog detalja. Ali sam u kontaktu sa Dinom Rađom, koji je recimo čestitao poslije finala, Samir Avdić sa kojim smo obnovili kontakte i uvijek mi je jako jako drago kad ih vidim, Teoman Alibegović, s kojim se i čujem i vidim. On je u Italiji sa svojom porodicom, živi u Udinama. Svi ovi moji odavde... dobro, Divac, Sale Danilović Paspalj, Sale Obradović, oni su svi tu pa se i viđamo i družimo. Bodiroga, naravno, skoro svakodnevno. Ali ta neka juniorska vremena uz trenera Pešića su specijalna. Moj kum Nebojša Ilić s kojim sam odrastao, 13 godina igrali zajedno i tako dalje, i dan-danas. On je tim menadžer naše reprezentacije bio, prema tome moj neki život je vazan za te dane kada smo odrastali i kada su ta prijateljstva bila jako jako iskrena, ustvari, najiskrenija i prava, jedina prava. Pomoćni trener moje reprezentacije, Jovica Antonić, koji je moj kum, mi se znamo od petnaeste godine i živimo praktički zajedno otkad smo ovde, naše porodice i mi sami smo kao jedno”.