x

ISPOVIJEST VERICE ĐOKIĆ: Rado, ti si sad na redu, sina i brata sam ti ubio!

``Tri pucnja! Ne znam šta mi je sa djecom. Zovi policiju!”. Ovo su bile riječi Rade Dačić kada je utrčala u kuću svoje sestričine Verice Đokić nakon što je njen suprug Božidar Dačić ubio sina Miroslava i ranio snahu Goricu. Verica Đokić u ispovijesti za „Alo!” kaže da je sklonila tetku u kuću, ne znajući da se u njihovoj kući samo nekoliko minuta ranije odigrao krvavi obračun.

- Dok sam od tetke pokušala da saznam šta se dogodilo, pitajući je: „Koji pucnji? Koja djeca?”, probudio se moj sin. Pitali smo je zajedno o čemu se radi, ali je tetka samo ponavljala: „Tri pucnja! Ripila sam kroz prozor! Zovi policiju!” Sin je pozvao policiju i otišao da vidi šta se dogodilo, a ja sam pokušala da pomognem tetki. Poslije kraćeg vremena je uspjela da kaže: „Božidar je pucao.“ Odmah poslije toga sam zamandalila sva vrata i sklonila tetku u spavaću sobu. Međutim, Božidar je u međuvremenu stigao i počeo da lupa na vrata” - prepričava Verica horor koji je preživjela.

 

- Prvo je cjepanicom razbio staklo na vratima, pokušavajući da otključa, a onda je zgrabio jedan oblutak i provalio unutra. Stala sam ispred njega i pitala: „Šta je bilo, tečo? Smiri se!” Počeli smo da se guramo i nisam mu dozvoljavala da uđe. Pitao me je: „Gdje je Rada? Pusti me da je ubijem!” U jednom trenutku je izvadio pištolj i rekao: „Skloni se!” Pokušavala sam i pored toga da ga zaustavim, grlila ga i gurala, ali nije vrijedilo. Upao je u sobu u kojoj je tetka sjedila na krevetu. Prilazeći Radi, čula sam kako joj kaže: „Je**m ti mater! Za sve si tri kriva. Sin i brat su ti mrtvi, a sada si ti na redu!” Onda joj je prislonio pištolj na uho i povukao oroz. Usplahireno sam ga pitala: „Šta uradi to?!” Uzvratio je vrteći pištolj oko prsta: „Ti ništa nisi kriva. Svoj cilj sam ispunio. Ovo što je ostalo, dovoljno je za mene”, i izašao iz kuće - s teškom mukom prepričava Verica.

 

Božidar je, prema njenim riječima, bio izobličen u licu poslije zločina.

 

- Lice mu je bilo crno-zeleno. Nije ličio na sebe. Čim je izašao napolje, utrčala sam u sobu da pomognem tetki. Mumlala je i mlatarala rukama, kao da hoće nekoga da odgurne. Kada je stiglo vozilo Hitne pomoći, još je davala znake života. Ljekari su pokušali da je reanimiraju. Priključili su je na infuziju, ali joj nije bilo pomoći. Kada sam je zagrlila posljednji put, izdahnula mi je na rukama - priča Verica. 

 

Verica kaže da ništa nije ukazivalo na tragediju, jer je za Uskrs cijela porodica bila na okupu i svi su bili lijepo raspoloženi.

 

- Bio je i Radin sin Mališa iz Austrije i kćerka Maja sa djecom i bilo je veselo. Znam da su se tetka i teča sporili oko druge kuće i da su prošlog četvrtka išli u sud da je zvanično podijele, ali je tetki pozlilo. Božidar je malo više volio unuka Mališu, jer ga je on odgajio. Odveo ga je kao malog sa sobom u Austriju i tamo ga zaposlio kad je odrastao, a sin je ostao u selu. Kad je Božidar otišao u Austriju, Miroslav je imao sedam godina i odgajili su ga baba i deda - kaže na kraju Verica Đokić.

(Alo.rs)

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.