x

Između nas!

Sanjam te već treću noć. Stojimo negdje, sami. Oko nas šuma, mrak, samo par zvijezda nijemo žmirka na nebu. Gledamo se dugo i baš kad hoću nešto da ti kažem ti nestaneš. Onda se probudim i poželim da te nazovem. Al' sjetim se, što bih ja tebe zvala, ako ti ne zoveš mene ? Želim da ti kažem toliko toga. Sve ono što nikad nisi znao. Volim te. O da, volim te.

Al' ne tako kako oni misle. Ma pusti ljude. Nek' slute šta hoće. Volim te kao nekoga zbog koga bih uradila sve i išla protiv svih. To sam uvijek i radila, sjećaš se ? Uvijek sam ostavljala druge radi tebe. Tebi sam se vraćala nakon svega. Uvijek bih našla opravdanje, čak i tamo gdje ga drugi nisu vidjeli. Sjećam se skoro svake tvoje riječi. Svih naših dugih razgovora. Tema koje su samo nama bile bitne. Svađa poslije kojih bih te voljela još više. Furanja, kako je to samo slatko bilo. Ona tvoja ljutnja. Sve mi to fali. Nisam bila raspoložena da budem usputna stanica za nekog. Al' sam opet opraštala. Pronalazila hiljadu izgovora. I večeras to pokušavam. Izgleda uzalud. Nema, ničeg. Ni jedne jedine laži da povjerujem u nju. Samo jedna ? Hajde mili, možeš ti to. Moj plavooki anđele. Kaži mi da ti značim barem pola koliko ti meni. Hajde, pa da sve zaboravim. Po ko zna koji put. Hajde mili, zaboravi sve. Dođi meni. Razgovarat ćemo do jutra. Reći jedno drugom sve što nismo nikad. Hajde, dođi. Čekam te. Tamo gdje završava ljubav, a počinje prijateljstvo. Tamo gdje spava moj mali plavooki anđeo. Tamo gdje smo se nekad radovali našim malim, slatkim pakostima. I za kraj, tražim samo jedno. Da me ne zaboraviš. A broj ? On je još uvijek isti.


Irma Mršo

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.