Je li ovo najplemenitiji BMW serije 7?!

Znate li tko je Ako Abdulrehman? Naravno da ne znate, jer s jedne strane nije riječ o najnovijem pjevačkom idolu koji izuzev dobre guzice ne raspolaže ni s čim zanimljivim za medije. Nije riječ ni o novoj sjajnoj zvijezdi glumačkog dijela estrade, a ni o nekoj starleti koja izuzev vlastitog nerada i glumatanja pred objektivima nema ništa vrijednog za ponuditi svijetu.

Dapače, ovdje je riječ o čovjeku koji nije planirao biti poznat i popularan, jer za početak dolazi iz krajeva u kojem vladaju (skoro) isključivo loše vijesti, no usprkos tome je zbog svoje plemenitosti i jednog naizgled sasvim običnog automobila zaokupio svijet medija posvećenih volanu i četiri kotača.

Naime, Ako Abdulrehman je jedan od ljudi koji iz dana u dan na svojim leđima osjećaju sav krvavi teret neprekidnog rata i razaranja Iraka, odnosno grada Kirkuka. Jedan je i od onih kojima je ISIS kao sveopće zlo dobrim dijelom upropastio život i preokrenuo ga naglavačke, te normalno provedene dane začinio zlodjelima koja su za apsolutno svaku osudu. No sve to nije pokolebalo ovog čovjeka od pronalaženja onog najplemenitijeg što svi mi u sebi imamo (ili bi barem trebali imati) – pomoći svojim bližnjima.

E sad…za one koji misle da je ovo priča o novom Bošku Buhi s „onih“ prostora ili pak nekom novokomponiranom Rambu iz Iraka, odmah ću reći da su u krivu, jer Ako nije ni približno neki takav izmišljen ili prenapumpan lik. Dapače, dok je Ako pokretan vlastitom plemenitošću u centru ove priče, uz rame mu stoji jedan naizgled jadan i uništen BMW serije 7 koji mu u „misiji“ itekako pomaže.

Ukratko, BMW serije 7 nije „običan“ automobil, jer je iz tvornice izašao kao jedan od onih blindiranih primjeraka koji za osnovnu nišu postojanja imaju čuvanje neke umišljene sile ili legalno-izabranog lopova (što političari često jesu). Stoga zapravo ova priča zvuči poput ironije, jer Ako svoj blindirani BMW ne koristi poput jadnika koji se često nazivaju „liderima“, već ga koristi kako bi spašavao i zaštitio ranjene borce s fronta i prevezao iz u sigurnost bolnice.

Ako je inače jedan od boraca kurdskih Peshmerga – ljudi koji se iz dana u dan tuku s ISIS-ovcima, ne bi li ih istjerali iz regije i od njih imali mira. Doduše, 24. listopada, tj. u momentu kada je cijela ova priča počela, Ako se nije borio, niti je bio blizu Kirkuka kada su ISIS-ove snage napale. No na poziv prijatelja i suborca je odlučio sjesti u svoj oronuo i umoran primjerak blindirane „sedmice“ i požuriti prema Kirkuku, ne bi li mogao pomoći na bilo koji način.

Sam Ako kaže kako „Nakon stizanja na poprište napada, vidio sam velik broj ranjenih civila i vojnika. No nitko im nije mogao prići zbog ISIS-ovih snajpera. Stoga sam odlučio ući s automobilom unutar te opasne zone i pokušati izvući što veći broj ranjenika i zaštititi ih unutar svog automobila kroz koji meci ne prolaze“.

Rezultatno stanje tog dana je više od sedamdeset Kurda, Arapa i Turaka koje je Ako satima trpao u svoj umorni BMW i prevozio iz kaosa i sigurne smrti u sigurnost iza vatrene linije, te je time zbog svoje čovječnosti i plemenitosti zaslužio duboki naklon ne samo svojih suboraca i naroda, već i ostatka svijeta. Stoga zapravo ne čudi kako su se tijekom posljednjih nekoliko dana svjetski mediji (većinom) posvećeni svijetu automobila raspisali o ovom čovjeku, njegovim čeličnim mudima i umornom i izrešetanom BMW-u s maskirno-uređenom haubom.

Priča je munjevitom brzinom prošla svijet medija i zapela za oko BMW-u, koji je kroz svoje bagdadsko zastupstvo ponudio pomoć u popravcima na izrešetanoj limariji i staklenim površinama automobila, a zatim je stigla i ponuda iz same tvornice: otkupiti ovaj BMW i dati mu drugi (novi), te ovaj izrešetani izložiti u svom korporativnom kampusu.

No Ako je to odbio, jer će nakon još nekoliko „zadataka“ ova izmučena „sedmica“ ponosno zauzeti mjesto eksponata u lokalnom kurdskom muzeju Sulaymaniyah.

Naravno da mi je jasno da ovakve priče u našim krajevima nema pretjeranog smisla pisati, jer anti-izbjeglička ideologija iz dana u dan uzima sve više maha. Isto tako je jasno i da empatije prema „onima tamo što samo ratuju“ iz dana u dan ima sve manje i manje. Isto tako vrijedi napomenuti da osobno i kao dio redakcije ne marim ni za koju stranu bilo kojeg rata, jer rat sam po sebi smatram činom očajnika i jadnika koji civilizacijski još uvijek nisu na nekom višem stupnju evolucije.

No vezano uz ovu priču sam mišljenja da ovakva djela i ovakvi ljudi nemaju ni spol, ni rasu ni vjeru ispred sebe, već da svojim nesebičnim djelima i žrtvama trebaju služiti kao primjer svima nama – primjer da biti čovjek ne znači tek imati dvije noge i dvije ruke, te njima mlatarati po svijetu neovisno o svemu.

Možda se netko neće složiti, no rekao bih da se sama definicija „čovjeka“ najbolje pokazuje upravo kod ovakvih ljudi koji su u stanju riskirati vlastiti život za neki viši cilj – ma kakav on bio, dokle god ne podrazumijeva maltretiranje neistomišljenika na bilo koji način.

Zato smo ovaj tekst i odlučili objaviti, jer ako već ništa drugo, onda zbog toga što Ako Abdulrehman i njegov blindirani BMW serije sedam zbog svojih nesebičnih djela to definitivno zaslužuju.

Izvor: automobili.dnevnik.hr/ekskluziva.ba