x

Jedan se otapa, drugi ledi: Šta se događa?!

Polovi Zemlje posve su različiti, iako imaju jednu zajedničku stvar - vječni snijeg i led. Dok se Arktik alarmantno otapa, Antarktik bilježi rekordno visoki ledeni omotač.

Otkako se počelo s bilježenjem širenja leda oko Antarktike, 1979. godine, do ove godine nije zabilježeno toliko leda oko tog kontinenta. U augustu led oko Antarktike dosegao je rekordnu površinu - 18,6 miliona kvadratnih kilometara.

S druge strane, posve suprotna stvar događa se na Arktiku, gdje se led topi alarmantnom brzinom. Ledena kapa na Sjevernom polu tako je u septembru prošle godine dosegla rekordno nisku površinu od svega 3,42 miliona kvadratnih kilometara, zbog zagrijavanja zraka i vode.

Ako se Zemlja zagrijava i oba pola planeta zahvataju klimatske promjene, zašto se onda to na tako različite načine manifestira na Zemljinim polovima?

Prvo i najočitije, Sjeverni i Južni pol imaju fundamentalno različitu geografiju (dok je na jednom zima, na drugom je ljeto). Antarktik je ogroman kontinent pod ledom, kojeg okružuje prsten zaleđenog morskog leda, dok je Arktik ledena kapa koja pluta na moru.

Za razliku od Arktičkog leda, led na Antarktiku je sezonski - formira se zimi i gotovo u potpunosti otapa ljeti. Jaki kružni polarni vjetrovi možda su zaslužni za debljanje i stvaranje leda, ali arktički led puno je ranjiviji prema zagrijavanju okeana, a ljetne oluje samo ubrzavaju otapanje.

Antarktička zagonetka

Iako su nedavni trendovi pokazali kako se Južni okean oko Antarktike zagrijava, led oko tog kontinenta se povećava.

Zagonetka je to koju naučnici pokušavaju dokučiti. Jinlun Zhang, oceanograf iz Laboratorija za primjenjenu fiziku Washington u Seattleu, zajedno je s kolegama napravio model, kojim se sugeriše da jaki vjetrovi oko Južnog pola doprinose povećanju ledenog omotača.

Zbog tih vjetrova morski led se brže kreće te se deformiše u debele grebene, koji se teže tope od normalnog leda, rekao je Zhang za Live Science.

Naučnici, međutim, ne znaju što bi mogao biti uzrok tim jakim vjetrovima. Neki predlažu kako ozonska rupa iznad Južne hemisfere, zapravo mijenja obrasce takozvanih `jet stream` strujanja vjetrova iznad Antarktika te na taj način tjera oblake iznad Južnog pola.

No, Julienne Stroeve iz američkog Nacionalnog centra za snijeg i led, kaže da je povećanje leda na Antarktiku u granicama prirodnih varijacija, jer nije veliko. `Antarktik je poprilično hladan, a čak ni zagrijavanje od 5 stepeni Celzijusa neće napraviti neku veću razliku`, zaključila je Stroeve.

Arktički problem

Ista količina zatopljenja imala bi drastične posljedice na arktički led. Dok led na Sjevernom polu prolazi kroz masivna ljetna otapanja, more oko njega upija sve više energije od sunca te se na taj način more i dodatno zagrijava.

Arktik tako postaje sve više kao Antarktik, u smislu da njegov ledeni pokrov postaje sezonski, kaže Stroeve.

U augustu 2012. godine velika ljetna ciklona protresla je arktički led i razlomila ga na dijelove koji se lakše tope. Neke druge oluje imale su suprotan efekt, dodajući snijeg i hladan zrak iznad Sjevernog pola koji se sužava.

Međutim, globalno zatopljenje povećava broj teških oluja, a naučnici strahuju kako bi ubuduće moglo biti još rekordnih otapanja. A sva ta otapanja imaju svoje posljedice.

Te promjene će zahvatiti i plankton u moru, koji je osnova hranidbenog lanca. Ako je ugrožen osnovni izvor hrane, to će u konačnici osjetiti i čovjek, a ne samo polarni medvjedi.

Porast leda na Antarktici, u konačnici, nije u kontradikciji s trendom globalnog zatopljenja na Arktiku. `Postoji tu mnogo varijacija prirodne klime, a ponekad su te varijecije van dodira jedna s drugom`, zaključila je Stroeve.

Izvor: dnevnik.hr/ekskluziva.ba

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.