x

Kod Travnika lovci pronašli dječaka kojeg su odgojili vukovi!

Lokalni su lovci u jednoj šumi u srednjoj Bosni u lovu na vuka naišli na neobičan “ulov”. Pronašli su golog, mršavog i raščupanog dječaka koji je hodao četveronoške, glasao se režanjem, i za kojeg se činilo da su ga vjerovatno odgojili vukovi. Sve se događalo sredinom `80-tih godina, a sada je priča pretočena u film koji je oduševio publiku na festivalu u Veneciji.

Film ‘Ničije dete’, rediteljski je prvenac 39-godišnjeg Vuka Ršumovića, a riječ je o srpsko-hrvatskoj koprodukciji.

 

Divlji dječak doveden je u tadašnji Centar za socijalni rad u Travniku gdje su mu vlasti izdale matični list i izmislile ime – Haris Pućurica. Dječak je potom poslan u don za nezbrinutu djecu u Beogradu gdje je otpočela njegova mukotrpna socijalizacija. Tokom pet godina, Haris je naučio hodati, jesti iz tanjira, razumijevati govor, čak i obućarski zanat. No, njegovu krhku socijalizaciju prekinut će rat: u proljeće 1992. Jugoslavije više nema, a socijalne službe Republike Bosne i Hercegovine traže da dom dječaka pošalje kući – gdje se upravo sprema rat.

 

Priča o “divljem dječaku” iz Travnika dugo je bila zaboravljena, zakopana među nebrojenim (prije)ratnim pričama za koje se obično kaže da su “kao za film”. A onda je priča o travničkom djetetu iz šume na koncu i – dočekala svoj film. Taj film zove se “Ničije dete”, autor mu je 39-godišnji beogradski debitant Vuk Ršumović, a prošlog vikenda beogradski se film vratio s festivala u Veneciji s tri nagrade. “Ničije dete” u Veneciji je igralo u popratnom programu Sedmica kritike, gdje je Ršumovićev film nagrađen nagradom publike, nagradom za najbolji scenarij te – možda najzvučnije – nagradom kritike žirija FIPRESCI kao najbolji film van takmičarskog programa.

 

Vuk Ršumović je, inače, tv scenarista nevelike filmografije i sin popularnog jugoslovenskog dječijeg pjesnika Ljubivoja Ršumovića. Scenarij filma – koji je Ršumović napisao sa suprugom Anom Tomović – hronika je Pućuricine socijalizacije i života od trenutka kad ga lovci pronađu, do časa kad upadne u ratni vihor.

 

Film minuciozno prati postepeno dječakovo razvijanje od (bukvalno) divlje zvijeri koja grize, ne podnosi cipele i kuhanu hranu, pa do relativno kultiviranog dječaka koji savlada pisanje i uči zanat. Kad počne rat, ime Haris (koje je u Travniku dječaku dala činovnica) najednom postaje opterećenje dječaku, kojeg počnu zlostavljati antimuslimanski nastrojeni srpski izbjeglice. Harisa zatim traži države BiH, a na kraju filma – faktografski pomalo neuvjerljivom, no smislenom sa stanovišta ideje filma – Haris u Bosni “postaje Musliman” i tako što završi u ratnom rovu.

 

Čini se da je Ršumovićeva poenta jasna. Pućurica je mogao biti bez porijekla, bukvalno “bez kulture”, a to znači i bez identiteta. No, u postjugoslovenskoj identitetskoj politici vi neizbježno postanete “nešto”, a identitet vam fiksiraju drugi mimo vaše volje.

 

Ovo je tačka na kojoj se vrlo dobri Ršumovićev film razlikuje od nekih tematski sličnih filmskih klasika kao što su Herzogov “Caspar Hauser” (1974), ili – još pogotovo – “Divljeg djeteta” Françoisa Truffauta (1970). Ekranizirajući sličan istiniti slučaj “divljeg djeteta iz Aveyrona” pronađeniog 1798. godine, Truffaut film ipak zaključuje afirmacijom civilizacije. Ršumović nije takav optimist: njegov Haris nakon godina herojske kulturacije završava u istoj šumi u kojoj su ga našli, opet bos i divlji, ali u maskirnoj uniformi. Kao da “Ničije dete” veli da na Zapadnom Balkanu usvajanje kulture uvijek nosi i nusefekt: a taj je da ćete završiti u ratu kultura. Ovo je prostor – kao da veli film – u kojem je jedini spas biti “ništa”, a to znači divlji. “Ničije dete” film je kojim je srpski film dobio zakašnjelog, ali meritornog debitanta.

 

Izvanredni maloljetni Denis Murić

 

Najveća senzacija filma su maloljetni glumci, pogotovo glavni glumac, 15-godišnjak Denis Murić. Kad se već laćamo usporedbi s Truffautom, još od “400 udaraca” i tada mlađahnog Jean-Pierrea Léauda nismo vidjeli mnogo ovakvih senzacionalnih dječaka-glumaca. Maloljetni Murić nije samo sjajan onda kad treba tehnicistički utjeloviti zvijer, nego plijeni i u statičnim krupnim kadrovima potpuno osvajajući svojom pojavom ekran.

(Jutarnji list)

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.