Milena Rađenović - živjeti i raditi u Saudijskoj Arabiji!

Milena Rađenović jedna je od onih koje je sticaj okolnosti odveo u Kraljevinu Saudijsku Arabiju, u njihovu najveću, i jednu od vodećih aviokompanija na planeti Saudia Arabian Airlines. U godinama koje su uslijedile, otvorila su joj se vrata novog svijeta, prelijepog podneblja na koji se u mnogim dijelovima zemaljske kugle gleda s predrasudama. Kako kaže - neutemeljenim. 

- Posao stjuardese sam po sebi nije bio nedoumica jer je bilo lako pronaći informacije koje objašnjavaju kako živjeti u koferu. Više nedoumica bilo je vezano za život koji me je čekao u zemlji koju nisam poznavala. Iz ove perspektive, šest godina poslije, mogu reći da ovoj ogromnoj zemlji treba dati šansu da vas očara, jer u suprotnom gubite mnogo ne upoznavši sve ono što ona ima ponuditi – priča Rađenović.

Živjela je u najvećem gradu u Saudijskoj Arabiji, Džedi, smještenom na obali Crvenog mora. Kaže da je često i pored zahtjevnog posla imala priliku vrijeme provoditi na prelijepim plažama koje se nalaze u sklopu mnogobrojnih resorta, koji uglavnom pripadaju poznatim hotelima, kao i ona na koja ulaze isključivo stranci u ovoj državi. 

- Džeda je ogroman grad. Velike avenije i gust saobraćaj su prvo što ćete primjetiti. Drugo su apsolutno svi poznati svjetski brendovi. Brendovi odjeće, lanci restorana i sve ostalo poznato u ostatku svijeta, zastupljeno je i u Saudijskoj Arabiji. Poznata je tvrdnja koja kaže da, ako je večeras neka kolekcija izašla u Parizu, ujutro je već u Džedi ili Rijadu. Šoping je očaravajući – priča Rađenović.

Posebno poglavlje priče je život u ovoj zemlji. Saudijska Arabija važi za konzervativnu državu u kojoj važe posebna pravila i zakoni, najviše kada je riječ o ravnopravnosti spolova, ali, kako tvrdi Rđenović, privikavanje na njih nimalo nije neugodno. 

-Prihvatati pravila i zakone države u kojoj namjeravaš živjeti je jedina ispravna i trezvena odluka. Istina je da su javne ustanove, banke i slična mjesta organizovana polarno – odjel za žene i odjel za muškarce. U bankama imate dva ulaza i kada stupite u onaj za žene vidjet ćete vrlo lijepo obučene službenice koje su Saudijke. Čak će Vas, ukoliko imate nešto bitnije obaviti, te duže čekate, poslužiti tradicionalnom arapskom kafom i hurmama. Na javnim mjestima žene nose tradicionalne abaje, nešto poput dugih svilenih mantila. 

Posljednjih godina su se pojavili mnogi kreatori koji su čak i ovaj segment modernizirali te se sada nerijetko viđaju iste te abaje u raznim bojama, sa najrazličitijim dezenima i krojem koji je sve samo ne ružan i konzervativan. 

Postoji predubjeđenje da su žene u ovoj državi pod represijom. Lično, kroz posao sam imala priliku mnoge upoznati, družiti se i razgovarati o njihovim životima te sam shvatila kako one, zapravo, vode vrlo ispunjene živote. 

Školuju se u svojoj državi, ali i na poznatim američkim i evropskim univerzitetima. Imaju kreativne hobije i često sopstveni biznis, ili su zaposlene, vrlo često putuju i skoro obavezno obilaze svjetske destinacije. Ambiciozne su i druželjubive. Postoji tradicija tog ženskog okupljanja, na koja sam imala priliku biti pozvana, gdje domaćica pozove i do pedeset ili više žena u svoju kuću. Ona tada ne kuha već sve obavlja unajmljena ketering kompanija a domaćica samo nastoji da se svi lijepo osjećaju. Na takva druženja dolaze sve generacije odraslih žena i u tom smislu nema predrasuda niti diskriminacije. Mladi ne izbjegavaju starije – prisjeća se Rađenović.

Biti stranac u Saudijskoj Arabiji je – interesantno. 

- Kao strankinja, nikada se nisam osjetila ugroženo ili diskriminirano na bilo koji način. Dapače, jako im je interesantno kada je neko, naprimjer, iz BiH. Imaju mnogo pitanja, nasmiju se i obavezno kažu “welcome” što je meni uvijek bilo simpatično. Žene ne mogu voziti automobile ali nije teško naći taksi ili druge prevoznike koji rade za “Compound” u kojem živite. Stranci uglavnom žive u naseljima organizovanim za njih, zatvorenog tipa gdje se nalaze zgrade, kuće, bazeni, teniski, košarkaški i fudbalski tereni, kino dvorane, kafići... Ovdje za žene, ukoliko smetaju, nisu obavezne abaje i život je organizovan kao bilo gdje na zapadu. Tu važe druga, liberalnija pravila.

Ono što mi je posebno ostalo u sjećanju su zalasci sunca u Saudijskoj Arabiji. Ako na vrijeme zauzmete mjesto u nekom restoranu pored obale, naručite tradicionalni limun i menta sok i možda humus, pa šišu, upotpunite uživanje u spektakularnom zalasku sunca i bojama koje ono manifestuje baš na tim meridianima. I shvatit ćete, gdje god otišli, sa sobom nosite sebe, a ljudi su svugdje na ovoj planeti koja je smo jedna, samo ljudi.