x

NESVAKIDAŠNJI PRIZOR U SARAJEVU: Mnogi su se uplašili i s nevjericom posmatrali o čemu se radi!

Damir Mahovkić, umjetnik i producent iz Tuzle, održao je neobičan ulični performans pod nazivom ``One`` u Titovoj ulici u Sarajevu. Damiru ovo nije prvi put da organizuje intervencije u prostoru - prije tri godine producirao je performans ``Busingo``, koji je uz pomoć kolega sa Akademije dramskih umjetnosti u Tuzli realizovao na ulicama ovog grada. Mnoge Sarajlije su s nevjericom ili malom dozom straha posmatrali o čemu se radi, sve dok se nisu upoznali s projektom.

Damir Mahovkić je diplomirani producent sa Akademije dramskih umjetnosti Tuzla.  Sa internacionalnom pozorišnom karijerom kako u Bosni i Hercegovini, tako i Italiji, Njemačkoj, Belgiji, Irskoj, Abu Dhabiju i Srbiji donio je premijerno ovaj performans i gradu Sarajevu.

 

Svako sljedeće igranje performansa će biti u zatvorenom prostoru u ostalim gradovima Bosne i Hercegovine, regije i Evrope.

 

O PERFORMANSU ``ONE``

 

Tragedija na veliko i malo ili pomagalo za dušu 

 

Tu su oko nas. Hodaju. Komuniciraju sa nama. Dosta nalikuju pravim ljudima. Neki čak i komuniciraju emocije. Da se svremena na vrijeme ne nazre, sa nekima bi se moglo čak i sprijateljiti. Ma, znate već. Vidjeli ste ih. Kako zatalasati vodu, a da se ne podigne mulj? Nažalost, kad društvo posrne ne očekujte koralne sprudove. Patološki procesi su uzeli toliko maha, ne samo u našem društvu, nego u svijetu generalno, ali ako već treba nešto uzeti za primjer, onda je najbolje da to bude što bliže po lokaciji, ali što dalje od nas samih kao individua. No, najbolje krenuti od sveprisutne malformacije koja se kod nekada-čovjeka desila u ranom periodu formiranja ličnosti. Amputirane duše su tu negdje, samo nemaju gdje; umovi su kao široki, grudi su (bez “kao”) uske. Sve krene od “ne možeš se ponašati tako, misliće da si čudan/čudna”. Onda, krenemo tako hrabro u svijet naoružani praznim frazama, punim plućima, plitkim pogledom i novom maskom. Dođemo kući, presvučemo se, odložimo masku. Svaki dan. Ponovo. Ponekad, eto, zaboravimo skinuti masku; s vremenom je prestala da žulja dušu. Kupujemo mi tako. Svaki dan. Zašto? Pa, treba... Nije ista ta maska, znate. Više se i ne imitira ličnost – sad se imitira maska, jer onog ljudskog skoro pa i nema. Razumijte – u društvo se uklopiti mora. Želite primjere? Prodaju laži - - kupujete ili svake godine, ili svake četvrte godine, ili od srcu Vam najbližeg? 

 

Plaćamo i laž i grijeh i nadu i “još jednu za raju”. 

 

Treba nam još prostetskih pomagala za amputirane duše, jer nekako se kroz život mora. 

 

ekskluziva.ba

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.