Oni su zbog nauke otišli predaleko!

Neki ljudi su išli i dalje od toga. Predstavljamo vam deset najradikalnijih.

Van Hu pokušao je letjeti na stolici na raketni pogon

Ovaj legendarni kineski zvaničnik odlučio je letjeti do Mjeseca, ali nije molio podanike da oni sjednu u “vruću stolicu”. Sam je napravio stolicu sa 47 raketa i naredio da ih zapale bakljom. Kada su učinili ono što im je zapovijeđeno, rakete su se upalile uz mnogo buke i dima, ali Van Hua više nije bilo. Ipak, zbog njegovog truda, jedan krater na Mjesecu je dobio naziv po njemu.

Isak Njutn zabio je iglu u oko

Iako je najpoznatiji po formulisanju zakona gravitacije, Njutn je bio pionir optike. Eksperimentisao je sa prizmama, ali nije poznavao anatomiju oka, niti kako čovjek vidi bolje. Kako bi naučio nešto novo, ovaj neobični fizičar zabio je sebi iglu u oko. Nije naučio mnogo toga.

Nikolaje Minovici se objesio

Da li postoji bolji način da saznate kako je biti obješen, a da i sami to ne učinite? Forenzičar Nikolaje Minovici iz Bukurešta znao je da druge opcije nema i odlučio je se “objesiti”, ali dodirujući pritom vrhovima prstiju tlo. 

Kasnije je rekao da je osjetio gorući bol u vratu i signalizirao pomoćnicima da ga puste. Poslije toga imao je problema sa gutanjem čitavih mjesec dana. 

Njegovo istraživanje objavljeno je u Rumuniji 1904. i Francuskoj 1905. pod nazivom “Studija o vješanju”.

Franc Rajhelt testirao je padobran skokom s Ajfelovog tornja

Ovaj Austrijanac testirao je svoj izum “padobransko odijelo”, koje se trebalo ponašati kao padobran u presudnom trenutku. Ipak, eksperiment je bio neuspješan i on je zapravo skokom sa Ajfelovog tornja skočio u svoju smrt.

Evan O’Nil Kejn izvadio je sopstveno slijepo crijevo

Dr. Kejn, hirurg iz Pensilvanije htio je da zna kako izgleda operacioni tok i da li je anestezija zaista neophodna. On je odlučio 15. februara 1921. izvaditi sopstveno slijepo crijevo. 

Okružio se jastucima i postavio ogledalo ispred sebe, kako bi bolje vidio šta radi. Zatim je u abdomen ubrizgao lokalnu anesteziju i počeo da siječe. Trideset minuta kasnije, slijepo crijevo bilo je izvađeno, a rana zašivena. 

Jedini problematičan trenutak tokom operacije bio je kada su mu crijeva tokom procedure izvirila iz trbušne duplje, ali on ih je vratio nazad i nastavio sa radom.

Verner Forsman stavio je kateter u sopstveno srce

Kateterizacija srca je poznata procedura u kojoj se tanka cijev ubacuje u srce kroz prorez u ruci, vratu ili grudima. Naravno, nekada nije bila naročito uobičajena. 

Početkom prošlog vijeka, vjerovalo se da bi ubacivanje bilo kakvog stranog objekta u srce bilo fatalno. 

Verner Forsman nije vjerovao u to, pa je jednog dana ubrizgao lokalnu anesteziju u svoju ruku i ubacio kateter u venu proguravši ga sve do srca. 

Kako bi bio siguran da se isti nalazi na pravom mjestu, podvrgao se rendgenu. Preživio je ovaj eksperiment, ali je izgubio posao i bio ismijavan od strane kolega. Međutim, njegova neustrašivost donijela mu je Nobelovu nagradu 1956.

Frederik Holcel je jeo staklo

Doduše, nije jeo samo staklo. Tokom dvadesetih i tridesetih godina 20. vijeka ovaj istraživač Univerziteta u Čikagu navodno je gutao žice, staklo, igle, šljunak, užad i ostale nejestive predmete, kako bi provjerio kako prolaze kroz crijeva. 

Izvještaj o njegovom radu objavljen je u American Journal of Physiology pod nazivom “Prolazak inertnih materijala kroz digestivni trakt”. 

Uprkos rizičnom naučnom radu, dugo je poživio.

Albert Hofman je prvi probao LSD

LSD je prvi napravio 1938. švajcarski hemičar Albert Hofman. Za ovu molekulu nije bilo mnogo interesovanja, sve dok pet godina kasnije Hofman nije osjetio čudan osjećaj nakon što ga je ponovo sintetisao. Kako je kasnije opisao, njim je vladala “ekstremno stimulisana mašta. Kao u snu, sa zatvorenim očima iskusio sam neprekinuti niz fantastičnih slika, neobičnih oblika s intenzivnom igrom boja. Poslije neka dva sata dejstvo je prošlo.”

Hofman je zaključio da je slučajno udahnuo ili progutao LSD. Sljedećeg ponedjeljka testirao je svoju teoriju uzimajući 0,25 mg ove materije. Naravno, osjetio se slično, s tim što je imao i simptome paralize i nezadrživu potrebu da se smije. 

Nesposoban da nastavi s radom, otišao je biciklom kući, gdje su ga obuzela anksiozna osjećanja i strah da je otrovan. 

Kada ga je ljekar ubijedio da je s njim sve uredu, počeo je stalno uživati u svom otkriću.

Džon Pol Stap vozio je raketne sanke

Sada kada imamo na decenije iskustva u avijaciji i letovima u svemir, znamo da ljudsko tijelo ne reaguje baš najbolje na moćnu G silu i šta je sve potrebno da se obezbijedimo prilikom takvih letova. 

Međutim, to nije bilo poznato sve dok Pol Step, poručnik američke avijacije i istraživač, nije odlučio da svoje tijelo podvrgne sili na raketnim sankama u kalifornijskoj pustinji. 

Mogućnost da će ga vožnja oslijepiti nije mu dolazila na um i 10. decembra 1954. dostigao je brzinu veću od 1.000 kilometara na sat i to za samo pet sekundi. 

Kada je pritisnuo kočnice na sankama, zaustavio ih je za 1,4 sekunde i izložo se sili 46,2 puta većoj od sili gravitacije. 

On je privremeno oslijepio, a postao je poznat kao najbrži čovjek na svijetu.

Beri Maršal pio je tečnost prepunu bakterija

Mnogo godina ljekari jedva da su imali bilo kakvu predstavu o uzroku čira na želucu. Mnogi su krivili stres za ovo stanje. Međutim, čudni australijski ljekar Beri Maršal bio je ubijeđen da su rezultat infekcije bakterijom poznatom kao Helikobakter pilori i da je lijek u antibioticima. 

Međutim, nije postojao jednostavan način da testira ovu teoriju, budući da bakterija napada isključivo primate, a etika ga je sprečavala da ne preduzima radikalne ekperimente nad ljudima. 

Zato je odlučio sam postati “zamorče” i popiti bakterije zaraženog pacijenta razmućene u rastvoru. 

Nekoliko dana kasnije, nakon što je iskusio povraćanje i iscrpljenost, sam je obavio biopsiju i pronašao vezu između bakterija i čira. Za eksperiment je dobio Nobelovu nagradu 2005.

Izvor: b92.net/ekskluziva.ba