x

Ono kad Mercedes-Benz proizvede Porsche…

Interesantna činjenica: danas mnogi strastveni zaljubljenici u Mercedes-Benz i AMG nemaju blage veze o suradnji između AMG-a i Porschea. Žalosno, ali istinito.

Uglavnom, poveznica itekako postoji, pa eto i o čemu se konkretno radi…

Iako je AMG kao „tjuner“ Mercedesovih modela na karti još od 1967. godine, te usprkos brojnim modelima koji su iz ove manufakture ludila izašli brži i jači nego što se to Mercedes usudio napraviti u tvornici, tek je krajem prošlog milenija AMG postao službeni dio Mercedes-Benza.

 

Da…do 1999. godine su glavni i odgovorni ljudi ispred tvrtke pod trokrakom zvijezdom poput Profesora Baltazara mislili, mislili, mislili…i onda smislili.

 

Od tog vremena do 2005. godine, za AMG je uslijedila faza čekanja, da bi od te godine do danas AMG postao službenom manufakturom užasa, gdje se ručno sklapaju neki od najubojitijih automobila današnjeg vremena.

No vratimo se u devedesete godine prošlog stoljeća…

 

Mercedes-Benz W124 velikom je broju ljudi poznat kao nasljednik modela W123, što je u najmanju ruku logično. Većini su najpoznatije Dieselske izvedenice ovog modela, te je ovaj model često korišten kao taksi, službeno vozilo pojedinih tvrtki, te jedan od onih automobila koji u našim krajevima definiraju onu staru sektašku uzrečicu „Mercedes je Mercedes – sve ostalo su prijevozna sredstva“.

 

No Mercedes-Benz W124 bio je puno više od automobila s kojim se moglo napraviti milijun kilometara i pri tome štedjeti na gorivu, jer je tijekom ukupno 11 godina proizvodnje Mercedes na tržište ponudio široku gamu motora i svega što je uz njih išlo.

 

Dizelaši (izuzev taksistima i fetišistima na lož-ulje) u ovoj priči nisu bitni, pa se na njih i ne bih baš osvrtao, a benzinci su sezali od bijednih 104 konja upakiranih u dvolitreni (i 8-ventilski) motor, pa sve do moćnih 6 litara zapremine i 380 konja s kojima je raspolagala najjača izvedenica ovog modela. No sve je to opće poznato i samim time ne baš toliko bitno.

 

Ono što pak jest, svodi se na prvu polovicu devedesetih, kada je svjetlo dana ugledao najpoželjniji W124 – onaj s oznakom 500E.

 

Mercedes-Benz 500E bio je pravi Mercedes – glomazan, samozatajan i kvalitetan. Baš kako su mnogi navikli od ovog proizvođača automobila. Ali istovremeno, ovaj Mercedes baš i nije bio Mercedes, jer je sklapan u Porscheu.

 

Da, dobro ste pročitali – Porsche je zaslužan za postojanje ovog automobila i bez njega se 500E nikada ne bi dogodio.

 

U to je vrijeme AMG blisko surađivao s Porscheom, a onda je došlo vrijeme jednom za svagda na tržište ponuditi rivala već duboko ukorijenjenom BMW-u M5. Stoga je suradnjom između ova dva industrijska giganta došlo do presedana za W124, te je nastala jedna od najbržih i najluđih limuzina svih vremena.

 

Proizvedeno ih je ukupno tek nešto više od 10,000 komada, a za izradu i sklapanje svakog pojedinog primjerka je (navodno) trebalo 18 dana, jer se svaki od njih selio iz tvornice u tvornicu, zbog čega je cijela priča oko same proizvodnje i sklapanja bila itekako kompleksna i komplicirana.

 

Pod poklopcem motora nalazio se pravi dragulj u obliku 8-cilindričnog i 5-litrenog motora kodnog naziva M119, koji je bio sposoban na kotače prenijeti 326 konja. Sva je ta snaga bila sasvim dovoljna da 500E doslovce preleti do stotke za nekih 5 sekundi i nastavi letjeti do (elektronički ograničenih) 250 kilometara na sat. Mnogi su se odlučili tu smiješnu blokadu jednostavno ukinuti i takvi se kunu u prelazak kazaljke brzinomjera preko 300 kilometara na sat, ali o tome ovom prigodom ne bih, jer u krajnjoj liniji takvog što nije bilo potrebno raditi. Uostalom, kome još treba avion s četiri kotača i sjedalima iz prve klase koji je sposoban juriti puno brže nego većina u stanju kontrolirati, zar ne?!

 

Dakle Mercedes-Benz W124 s oznakom 500E bio je Porsche s četverim vratima – i to puno prije nego je svijet upoznao Panameru. Bio je širi, jači, brži i usmjereniji od bilo kojeg automobila koji se na tržištu pojavio tih godina (izuzev možda Opel-Lotus Omege, koja je ipak oličenje ludila u obliku limuzine), te mu prema mišljenju mnogih čak ni BMW M5 nije mogao ni prismrdjeti.

 

Naravno da je sve to prvenstveno u oku promatrača i uvelike ovisi o tome kojem klanu pripadate, ali je nemoguće na bilo koji način obezvrijediti 500E, jer pod tom oznakom stoji jedna od najimpresivnijih limuzina svih vremena.

 

Danas Mercedesovi modeli tvornički nose AMG-ovu oznaku i diče se s ogromnim brojkama u smislu snage. Neki su u vožnji bolji, a neki lošiji od konkurencije, no oko toga se ne lome koplja.

 

Dapače, Mercedes-Benz s oznakom AMG itekako sa sobom uz paprenu cijenu i orijentaciju usmjerenu prema glasnom divljanju donosi i dozu strahopoštovanja, a takvog što je u domeni performansi i istovremenog luksuza itekako poželjno.

 

Porsche se od ove nekadašnje itekako aktivne suradnje odmaknuo u drugom smjeru i danas kolaboracija ovakvog tipa ni u bunilu ne bi bio moguća. Mercedesovi modeli sa sufiksom AMG više ili manje uspješno konkuriraju Porscheovim modelima, te su devedesete za oba proizvođača automobila danas već davno prošlo i svršeno vrijeme.

 

No zato se ponekad isplati svratiti u povijest i pogledati što je sve u ta divna vremena bilo moguće napraviti, a Mercedes-Benz 500E možda je najbolji primjer za to.

Ne mislite li tako?

 

Izvor: Automobili.hr

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.