Otkrio mračne tajne sa kruzera: Svi spavaju sa svima, radimo 80 sati sedmično, a bakšiš nam uzimaju!

- Sjećam se jednog para za koje su svi mislili da će se vjenčati, ali muškarcu je istekao ugovor mjesec dana prije njenog pa se vratio u Urugvaj gdje ju je htio čekati. I prije nego što je sletio, ona je već bila s drugim - prisjetio se.

Blake piše da je u prvom ugovoru koji je potpisao imao platu 950 dolara (oko 1.600 KM) i svaku napojnicu koju bi dobio su mu uzimali. Odnosno, ako bi skupio 950 dolara u napojnicama, redovnu platu nije ni dobivao. Međutim, kaže da nije bio u najgorem položaju. Neki članovi posluge zarađivali su tek 200 dolara (oko 340 KM) mjesečno, prenosi Jutarnji.

Otkrio je da mu se bilo teško nositi s lošim uvjetima stanovanja na kruzeru. Sobu od četiri i pol kvadratna metra dijelio je s drugim muškarcem, a to je bio gotovo upola manji prostor od uobičajene gostinjske sobe. Kako bi dobio što više prostora, naučio se minimalistički pakirati tako da mu gotovo cijeli život stane u jedan uski ormarić.

Što se gostiju tiče, Blake je otkrio da oni najbogatiji znaju biti najgori. Sjeća se jednog američkog magnata koji je obožavao kockati. Jedne je noći žena slučajno okrenula jednu njegovu kockicu nakon što ih je bacio, a on je izgubio nekoliko stotina dolara.

- Gurnuo me i šapnuo mi da vidim kako će je sad rasplakati - kaže Blake, a bogataš je tad počeo urlati na ženu, vrijeđati je i psovati sve dok se stvarno nije rasplakala.

No, ovaj anonimni zaposlenik nije jedini nezadovoljan s radom na kruzeru. Brian David Bruns, koji sad živi u Las Vegasu, počeo je raditi na kruzeru sa 30 godina i prvi je Amerikanac u historiji koji je na Carnival Cruise Lineu odradio kompletan ugovor bez prekida. O tome je napisao knjigu ‘Cruise Confidential’, piše Daily Mail, i njegova su iskustva nalik Blakeovim.

Rekao je da je ponekad bilo vrlo teško održati profesionalnost, posebno s gostima koji se nisu prestajali žaliti ili s alkoholičarima. Zato je posada iza zatvorenih vrata davala oduška.

- Imali smo nadimke za različite nacionalnosti, no uglavnom se vrtjelo oko debelih Zapadnjaka, posebno Amerikanaca. U restoranu smo o gostima često pričali kao o ‘kravama’ i ‘volovima’ što i nije daleko od istine jer mnogi su ogromni, pritom i cijeli dan jedu. Što se tiče ponašanja gostiju, mislim da je najveći problem ako je neko jako pijan. U knjizi opisujem i situaciju s jednom užasnom, pretilom, grotesknom porodicom koja je moju pomoćnu konobaricu dovela do potpunog sloma živaca usred večere. Bio mi je to jedan od najgorih trenutaka u životu - kaže Bruns.

Otkrio je i da su mnogi zaposlenici kao i on radili po sto sati sedmično, 15 sedmica uzastopno.

- Posao nikad ne prestaje i zapravo je ropski. U Americi, primjerice, ohrabrujemo zaposlenike, oni imaju svoja prava, svoj glas i poštovanje. Članovi posade na brodu nemaju ništa od toga - kaže i dodaje:

- Najgora stvar je to što te korporacija posjeduje. Oni kontroliraju što jedeš, kad jedeš, kad možeš ići na zahod, kolika ti je temperatura zraka u kabini, sve. Ako ste taj dan odradili 12 sati, ali te trebaju još četiri sata, niko te ništa ne pita, samo radiš.

(avaz.ba)