x

POTRESAN STATUS: Sin legendarnog reditelja nema ni za hljeb!

Petar Nikolić, sin kultnog crnogorskog režisera Živka Nikolića i skoro zaboravljene glumice Vesne Pećanac, nedavno je na svom Fejsbuk profilu napisao status u kojem je opisao svoje trenutno stanje u kojem živi.

Petar je reditelj koji živi i radi u Beogradu.

 

- Bavljenje muzikom zatupljuje čovjeka. Fali mi ona britka misao koju sam imao dok sam pisao knjigu. Fali mi i ono sveprožimajuće jedinstvo koje sam osjećao dok sam slikao na platnu. Još se nisam bavio vajarstvom i arhitekturom, a mogao bih. Kratak je ovaj život, a ja bih volio da iskusim sve oblike humanog stvaralaštva. Ja sam genij koji ne samo da nikome u okolini nije potreban, već i smeta i izaziva neprijatnost zbog suviška darova koje nosi u sebi.

 

Činjenično stanje. Moja kultura je upravo srazmjerno suprotna sa nekulturom BG pašaluka. Ah, kako me to čini duboko nesrećnim i rekao bih protraćenim. Sagradio bih dvorac sa četrnaest kula i snimio film do polovine jula. Ljudi me ne cijene i ja danas nemam ni hljeba da jedem. Idem na kej da sviram sa vjerovatno najboljim gitaristom u gradu koji je uredno registrovani socijalni slučaj i da sakupimo što novaca u šešir. Za mene je to zabavno iskustvo. Počeli smo da radimo na albumu sa radnim naslovom ``Totalno deklasiran``.

 

To je najveći greh u ovdašnjoj zaista preko svake granice pristojnosti odveć tupavoj sredini, to. Priznati poraz i reći da si pobijeđen. Moja je pobjeda u priznanju poraza. Ne samo da sam deklasiran, već i degradiran. Vrsta ljudi kojom sam okružen ne prestaje da me iznenađuje. Sinoć sam kontemplirao svu ništavnost i sitničavost ljudske laži.

 

Ja ne čekam da mi se ljudi obrate, pa da im vidim laž na usnama. Ja ih čitam u prvom trenu. Vidim im laž u očima. i tada sam najviše poražen jer ljudi nose laž svuda sa sobom. Od svih stvari u životu koje čovjek može izgubiti, najviše bola i praznine mu pričini gubitak smisla. Dosta mi je besmislenih ljudi. Htio bih tvoje oči. Ne da me gledaju, već da me vide. Uzmi me onakvog kakav zapravo jesam

 

Nije mržnja odsustvo ljubavi. Ona je ljubavi veoma slična jer gori i ne sagorijeva. Odsustvo ljubavi je strah. Oko mene ljudi se svačega boje. Po tome znam koliko malo vole. Vrijeme mi je da postanem autoritet. I am a leading caracter in the story of my mind. Čovječanstvo je nepovratno izgubljeno. Spašava se samo jedinka i jedinstvenost. Razmišljam o mehanizmima i obrascima po kojima se vladaju ljudi, a da toga nisu svjesni. Prosvijećenost u Srbiji je kao vrlina na robiji. Šta bih dao da se okružim sa par svijetlih umova. Dosta mi je mraka i tame. Zvjezde na nebu svjetlucaju same! - navodi Nikolić.

(Alo.rs)

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.