POTRESNA ISPOVIJEST OCA UBIJENOG MLADOG ADVOKATA IZ JAGODINE: Noć pred Nemanjinu smrt pravili smo spisak za svadbu! Iščupali su mi srce, ja sam mrtav čovjek!

- Iščupali su mi srce! Ja sam mrtav čovjek. Sine moj, ne znam kako ću da živim bez tebe. Toliko smo se voljeli i razumjeli, kao da smo bili jedno. Učiniću sve da nađem ubicu - jecajući govori za Novosti Milovan Miki Stojanović, otac dvadesetosmogodišnjeg Nemanje, koga je profesionalni ubica usmrtio 13. septembra ispred zgrade u Jagodini u kojoj je stanovao.

On ga je po svemu sudeći zamijenio sa kriminalcem iz iste zgrade, kome je sačekuša bila namijenjena.

Dan prije ubistva kod Nemanje je četiri dana provela njegova djevojka, a kako kaže otac, da je ostala duže on bi sada bio živ. Nije mu se dalo ni da sa roditeljima ode na slavu kod prijatelja, jer su ga drugari pozvali da odu u kafić. Sudbina je uzela momka, koga je voljela cijela Jagodina, koji je plijenio svojom dobrotom, kulturom, vaspitanjem, koji je bio pred polaganjem pravosudnog ispita, pred ženidbom...

- Znam da sam mu dosađivao i tražio da se ženi, a on mi je govorio: ``Tata, samo još malo da živim``. I živio je malo - nastavlja Stojanović. - Prije nego što sam sa suprugom Tanjom otišao na slavu, napravio sam spisak gostiju za svadbu. Nikome nisam rekao da sam htio da pozovem Miroslava Ilića, Radišu Uroševića i druge najbolje pjevače.

Nemanja mu je, kaže, bio i dobar drug, saradnik, radnik, kolega i najbolji sin na svijetu.

- Uvijek je tražio savjet od mene, a mnogo puta je i on mene savjetovao u vezi sa nekim predmetima kao da je imao višedecenijsko iskustvo u advokaturi - priča Milovan.

Dan poslije ubistva Nemanja je trebalo da zamjenjuje oca u predmetu ``Mitrović``, jer je Milovan morao da ide na četrdesetodnevni pomen svoje majke Vere. Baka je toliko voljela Nemanju da je njihova zajednička slika bila u bolničkoj sobi u kojoj je i umrla.

- Svi su mi govorili da mi je sin hiljadu puta bolji advokat od mene. Bilo mi je drago. Neka je i milion puta bio bolji. Bio sam ponosan - drhtavim glasom priča Stojanović.

- U našu advokatsku kancelariju dnevno je dolazilo po pedesetak ljudi. Njega su tražili. Umio je sa strankama, svakog je posavjetovao, svakome pomogao. Nikada mi nije tražio novac, već je bio zadovoljan onim što je zarađivao od predmeta. Jedino mi je tražio da mu kupim ``audi`` i ispunio sam mu želju. Kada je sjeo da se provoza sa sestrom Anđom bio sam najsretniji otac na svijetu. Ne bi mi bilo žao da sam tog dana umro.

Nemanjina majka Tanja pita se kako će da živi bez njegovog osmijeha, zagrljaja, glasa. Plakaće do kraja života što ga je Bog prerano uzeo za sebe, a jedina utjeha biće joj što zna da je na boljem mjestu, među anđelima... Svi koji su poznavali Nemanju kažu da po manirima i dobroti on nije bio za Jagodinu, već za advokaturu u metropoli...

Skrhan od bola, Milovan kaže da je osjećao Nemanjin dah kada je dolazio u kancelariju i prepoznavao mu hod:

- Tata, da li je stigla kafa?, uvijek bi pitao. Njegova kafa će ga uvijek čekati na stolu, dokle god budem mogao da radim. I ja ću da je pijem sa njim. Neću dozvoliti da neko sjedne na njegovu fotelju. U njoj je sanjao svoje snove i planirao da napravi svjetsku karijeru. Bio sam presrećan. Zakleo mi se da će da čuva ugled kancelarije i da nikada neće uraditi nešto nezakonito ili nepošteno.

(Vecernje novosti)