PSA, Opel, Francuzi i dvostruka mjerila!

Dieselgate – afera koja je Volkswagen-grupaciju poharala poput nekog tajfuna ili tsunamija i dan-danas je aktualna u svijetu. Još uvijek se svako toliko „pronađe“ neki motor ili model koji Volkswagen vraća na optuženičku klupu i samo podebljava već ionako pretili dosje.

Samim time „pravda“ po tko zna koji puta pokazuje svoje bijele zube i velike očnjake, a Volkswagen zajedno s ostatkom robnih marki unutar koncerna sve to stoički treba podnijeti.

I ne…ne mislim da bi Volkswagen itko trebao poštedjeti odgovornosti. Ne mislim ni da vlasnicima automobila za koje je dokazano da su prevareni ne bi trebalo platiti ili na neki sasvim sedmi način kompenzirati pojavu jelenjih rogova na njihovim glavama. Ne mislim niti da države pogođene ovim skandalom ne bi trebale potraživati odštetu na ovaj ili onaj način, kako bi se cijela priča barem pokušala vratiti u neki balans. No s obzirom na događanja vezana uz neke druge proizvođače automobila, mislim da na Volkswagenu ne treba raditi ekskluzivan primjer s kojim bi se klincima budućnosti opisivalo „kako izgledaju prevarantske tvrtke“ ili nešto u tom stilu.

Realno gledano, u današnje vrijeme mali milijun zakona i pravilnika ograničava svijet automobila, ne bi li on postao sigurnijim, tehnološki naprednijim i tako bliže, i tako dalje. No najveća ograničenja dolaze iz lobija eko-mentalista, u sklopu čijih se zakonskih prijedloga i inicijativa pojedinim proizvođačima automobila doista steže omča oko vrata. Stoga se mnogi od njih iz petnih žila trude ispoštovati sve te ekološke normative i ine druge idiotarije, ne bi li barem pokušali opstati na tržištu.

Naravno, neki od njih itekako manipuliraju s rezultatima testiranja u smislu ekologije, a neki pak muljaju koliko su dugi i široki, pa je zapravo bilo samo pitanje vremena kada će netko od njih „pasti“ i tim „padom“ puniti naslovnice medija posvećenih svijetu automobila.

Igrom slučaja je prvi na red došao Volkswagen, ali dok je ekipa iz V.A.G.-grupacije javno pod svjetlima reflektora doživljavala medijski linč, neki od proizvođača su u tišini povlačili tisuće i tisuće primjeraka svojih modela, ne bi li sakrili vlastite manipulacije na polju eko-testiranja.

Tijekom proteklih je mjeseci itekako gusto bilo i u redovima BMW-a, Nissana, Renaulta, Mercedesa, Forda, PSA i FCA-grupacije, te Opela, ali kako sada stvari stoje, nitko od navedenih proizvođača automobila od strane medija i svekolike publike u usporedbi s Volkswagenom nije dobio ni desetinu pozornosti. I to je (naravno) apsolutno krivo.

No vratimo se temi…

Prije nekoliko dana je konačno finalizirana jedna od najvećih akvizicija u svijetu automobila ikad – ona s kojom je PSA-grupacija pod svoje okrilje dobila njemačku prinovu u obliku Opela.

Time je General Motors odustao od jednog (očito) velikog problema, te je loptica prebačena na Francuze koji su između ostalog uz hrpu modela, tehnologije i patenata otkupili i tadašnje probleme.

Dotični problemi su prvenstveno podrazumijevali zastarjelost pojedinih Opelovih modela, ali i istragu oko eko-normativa koje taj automobilski gigant nije baš poštovao u slovo. Dapače, s obzirom na dotične normative i standarde, već je od početka bilo jasno kako je i Opel više ili manje svjesno kršio zakone, te se poigravao s količinom zagađenja koju u atmosferu ispuštaju njihovi motori.

U početku istrage su najglasniji bili upravo Francuzi, te se redom prstom upiralo u Volkswagen, Mercedes-Benz, FCA-grupaciju i Opel. No usprkos tome je po završetku akvizicije Opela od strane PSA-grupacije odjednom objavljeno kako za Opel istraga po pitanju ekoloških manipulacija prestaje, te kako je unutar zidova u Rüsselsheimu sve u savršenom redu.

Hmmm…

Iskreno, nisam neki pobornik teorija zavjere. Ne vjerujem u chemtrailse i neku višu kastu koja kontrolira kakve ću televizijske emisije gledati. Samim time nisam poput npr. stričeka Pernara, koji sve te gluposti zagovara na ovaj ili onaj način i na njima gradi vrlo upitne političke i ine druge poene.

No usprkos tome ne mogu pomoći samome sebi, a da u cijeloj ovoj priči ne vidim izuzetno prikladnu slučajnost.

Naime, ako je Opel bez PSA-grupacije na čelu bio predmetom istrage francuskih vlasti, onda je doista u najmanju ruku čudno vidjeti kako nakon akvizicije od strane PSA-grupacije sad više odjednom nije.

Možda griješim dušu, ali čisto sumnjam da je u ovih posljednjih nekoliko tjedana netko u Opelu uzgojio još jedan mozak ili je magičnim štapićem uspio učiniti aktualnu tehnologiju ekološki svjesnijom.

Da ironija bude veća, Opel je sam još prošle godine priznao kako je u sklopu njihovih modela korištena slična naprava poput one u Volkswagenovim modelima koji su ubrzo postali predmet javnog gnjeva. No ubrzo nakon toga je stigla i izjava u sklopu koje je navedeno kako od strane Opela nije bilo „zlih nauma“, te kako spomenuti uređaj nije bio osmišljen za varanje na eko-testovima, već za očuvanje motora u cijelosti.

Hmmm…još jednom i uz duboki uzdah…

Sami Nijemci su se oko Opelovog modela Zafira izjasnili kroz objašnjenje „Kontrola emisijskih plinova za model Zafira pri 87 kilometara na sat i na višim nadmorskim visinama nije zabilježila rezultate iz kojih bi se moglo zaključiti išta konkretno“, što je realno gledano samo još jedan vid pranja ruku od problematike Opelovih modela i zagađenja koje su isti u stanju proizvesti.

To je naravno jednim dijelom logično, jer u današnje vrijeme svatko čuva svoje (ili bi tako barem trebalo biti), ali činjenica da je od strane francuskih pasa tragača odjednom odlučeno kako Opel proizvodi apsolutno ekološki svjesne automobile, nakon akvizicije od strane PSA-grupacije izgleda u najmanju ruku čudno – tim više što sama francuska vlada u cijelom tom kolaču ima svojih 13% ukupnih ulaganja.

Stoga zapravo vrijedi zaključiti da u današnje vrijeme svaka afera ima svoje „zašto“, ali i one koji će u obliku „zato“ staviti točku na „i“ i okrenuti obraz u drugom smjeru. Pravda s time (najčešće) nema nikakve veze, a ponekad iz cijele priče ispada čak i zdrava logika. No to je očito ispravno dokle god na račune sjedaju novci.

Samim time cijelu ideologiju koju eko-mentalisti iz dana u dan sve jače zagovaraju treba gledati poput npr. Halal-turizma u našim krajevima i propagande s kojom se isti (često) kosi – sve se mjere i regulative provode i sve je super, divno i krasno do momenta kada neka jahta s nekim šeikom ne zalegne u neku našu luku, jer tada kreće podilaženje na sve moguće i nemoguće načine. Odjednom imamo hotel sa sedamnaest kuhinja, na podovima soba montiraju se leteći tepisi, a onda i „domaća“ religija pada u drugi plan.

…i sve to samo ne bi li se u sklopu sezone netko domogao koje kune, dolara ili drahme viška.

Zato ovakve poteze u svijetu automobila ne treba osuđivati, jer se preživjeti na „ovaj“ ili „onaj“ način jednostavno mora, ali da su ovakvi potezi nakon svih regula i zakona zavrijedili podsmjeh od strane inteligentnih ljudi, to je također istina.

Ne mislite li i vi cijenjeni čitatelji tako?

Izvor: Automobili.dnevnik.hr/ekskluziva.ba