x

Pitanje koje ima smisla: Kakav voda zapravo ima ukus?!

Voda nema ukus, nešto je što su svakog od nas učili u školi. Voda je baza za sve ostale ukuse, startna tačka, nulta pozicija. Ono što je voda jeziku, to je tama očima i tišina ušima. No naučnici više ne misle tako.

S vremenom su naučnici počeli primjećivati kako gutljaj destilirane vode može izazvati određeni ukus. Neki su rekli kako je gorka, a drugi da je bljutava, no do dvadesetih godina prošlog vijeka slupilo se dokaza da voda mijenja ukus prema onome što je neko pojeo netom prije. Pijenjem vode nakon nekog kiselog jela ona će možda imati slatkast ukus, dok nakon soli će možda imati malo gorkast ukus.

U šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog vijeka psihologinja Linda Bartoshuk objavila je nekoliko studija o ukusima vode. Ona je istraživala ukuse vode i bez da osoba pretzhodno išta jede, odnosno samo prema slini u ustima. Otkrila je da već sama slina može pokrenuti ukus vode u ustima.

Početkom 2000-tih godina naučnici su tvrdili kako voda zapravo i sama ima ukus. Njihova studija pokazala je kako određeni dijelovi mozga kod ljudi i laboratorijskih štakora, imaju specifičnu reakciju na vodu.

Otprilike istovremeno, grupa naučnika sa univerziteta Utah otkrila je da stanice ukusa kod sisara proizvode proteine akvaprione. Ti su proteini, prema tom istraživanju, možda i moguć način pomoću kojeg voda stimulira stanice ukusa direktno.

No, ako pitate bilo koga na cesti, taj će vam vjerovatno kao iz puške ispaliti da voda nema ukus. tačka. Protiv ljudi koji jednostavno ne žele vjerovati naučnicima u tvrdnji da voda ima ukus, teško se boriti dokazima. Slično je i među samim naučnicima.

``Naići ćete na pregršt ljudi koji ne vjeruju da voda ima ukus i gotovo. Ja sam otišla iz proučavanja vode. Kad istražujete polje u kojem niko ne vjeruje u ono što mu pričate, tada krenete dalje``, pojasnila je Patricia Di Lorenzo sa univerziteta Birmingham, a prenosi popsci.com.

No, za Sidneyja Simona, psihologa sa univerziteta Duke, sasvim je logično da voda ima ukus. ``To je najčešći element na Zemlji. Čini 75 posto ljudskog tijela. Čini 75 posto površine planeta. Mislim, zašto ne bi imala nešto takvo?``, pojašnjava Simon.

Izvor: dnevnik.hr/ekskluziva.ba

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.