x

Porsche 911 Carrera 4 i Željko Gržetić!

Imati stari Porsche san je svakog ljubitelja njemačke autoindustrije. Pogotovo ljubitelja Volkswagena jer, budimo iskreni, to je ultimativni upgrade klupskog statusa i svojevrsni viši cilj. U šali te likove zovu Wagenašima. Oni zabiju aute u pod, a na putu za Woerthersee na najveći VW meet na svijetu, spremno sa smješkom izvade ključ od gewindi i kasicu čim ugledaju policajce pa se fotkaju s njima. Ako vam baš nije posve jasno, ne trudite se, možda je najbolje da posjetite neki susret i pokušate to pohvatati. Željko Gržetić, elektroničar i slobodni umjetnik s Krka, osim VW Corrada ima i Porsche 911 Carerru 4 iz serije 964 koja je dugo bila njegov san, a kupio ju je u Rijeci nakon dugih nagovora prijašnjeg vlasnika. Jasno, prošla je tretman koji ju čini puno privlačnijom pa ceduljice s ``jel prodajete auto?`` više niti ne broji.

 

``Volim neobične aute, u životu nisam dulje od tjedan dana zadržao u dvorištu auto koji je dosadan. Imao sam Golf III GTI sa 2.0 original motorom, pa ubačen VR6, pa V6, pa 2.0 TFSI i GT28R, paralelno Golf 1 1.8T iz 79`, pa Golf Rallye, još uvijek imam Corrado, a tu su još bili i Golf V6 4MOTION, Bora Variant za svaki dan, A3 Sportback TFSI S-Line...``, u dahu će Željko svoju priču u uredno posloženoj garaži i pritom skida navlaku s ponoćno plave Carrere 4. A samo sam ga pitao za poster s Golfom Rallye, zaista rijetkom pticom, da bi me u trenu zasuo podacima iz prošlosti i onima vezanim uz Elfera. Niži ovjes s cup oprugama i jedva pod blatobrane ugurane zlatne BBS-ice LM prigodne širine 9 i 11 cola najvažnija su modifikacija koja ovaj auto čini doslovce neodoljivim već na prvi pogled. Ova Carrera 4 proizvedena je 1993. godine, dakle posljednje godine proizvodnje, i nakrcana je opremom. U nekom trenutku imala je i Turbo spojler, četiri rupice nijemi su svjedok, sada vozi bez njega.

 

 

Paljenje starog Elfera je prava svađa taktova koji se u auspuhu miješaju proizvodeći specifičan zvuk. Motor je prešao malo preko 190.000 km, što za Porsche i nije neki problem. Zato i zvuči kao i prvoga dana, doslovce. Lagano puzanje preko dizalice na svjetlo dana i vožnja može početi. Željko navlači kožne rukavice s kojima je puno ugodnije držati trkaći volan od brušene kože, a na poziv uskačem na Recarov Pole Position kao kakva sponzoruša. Pravilo broj 1: kada ti netko ponudi đir u Elferu, ne odgovaraš nego odmah uskačeš. Nije to trenutak za oklijevanje niti vježbanje bontona.

 

Iz sjedala dvije kupole za svjetla izgledaju neodoljivo. Uz lagani gas, grijanje ulja i zvuk koji stiže iz stražnjeg dijela taj čudni nijemi prednji kraj poput droge djeluje na ljubitelje Elfera. To je u svim modelima isto. Od prvog dana do danas. Isto i neodoljivo. Na cup oprugama auto je tvrđi, ali zato što su progresivne čitavo vrijeme ljuljuškaju karoseriju dok negdje u zavoju snažno ne ugrizu i od ovjesa naprave beton. Nisu za svaki dan, niti za svakog vozača, definitivno. ``Ja volim sve te detalje i svaka modifikacija ima svoju priču. Ovaj Recaro jedini je koji pristaje u 964, a ručicu mjenjača izradio sam prema specifikacijama iz tadašnjeg Carrera 4 kupa``, započinje Željko otkrivajući detalje o autu i napominjući nešto vrlo važno: ``sve su modifikacije reverzibilne, sve se može vratiti u original, tako da je auto ostao izvoran bez obzira na sve``.

 

 

Nakon laganog zagrijavanja i točenja dođe vrijeme za pritiskanje gasa i uživanje u performansama. Stari Porschei su žilava i pouzdana roba, ali u današnje doba ima puno bržih automobila. Upravo zato ta se ubrzanja više ne čine nevjerojatnima, ali svejedno su to ozbiljne cestovne performanse. ``Zanimljivo, ali ovo je najteži Porsche 911 kojeg su ikada napravili``, nastavlja se na misao Željko kojeg to ne smeta. ``Karakter, zvuk, način na koji vozi, ta linija u koju sam zaljubljen i svo ono vrijeme koje sam čekao da prijašnji vlasnik pristane prodati ga baš meni, od mene su učinile ovisnika o ovom autu i zato odbijam sve ponude i uživam u vožnji koliko god mogu.``

 

 

Naravno, već nakon prvog pogleda jasno je da auti našeg domaćina nisu savršeni ispolirani predmeti u garaži koji služe gledanju. ``Moji auti imaju ožiljke od kamenčića, nabijam im kilometre, modificiram ih po svojem guštu i svaki slobodni trenutak u svemu tome uživam.`` Nije teško složiti se s time. Upravo to je prava stvar i razlog zbog kojeg nikada ne smijete kupiti savršeno očuvani stari Porsche. Takvog vam je naprosto žao voziti pa umjesto onoga za što je napravljen služi kao predmet kojeg se čuva u garaži dok mu još malo ne naraste vrijednost. U posljednjih pet godina Porschei su postali bolji ulog od zlata.


autozona.hr/ Ekskluziva.ba

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.