x

Šerif Konjević: Mnogi bi se obradovali da sam umro!

Neću na hadž, ali obavit ću umru, sutra da vidim Harisa Džinovića ne bih ga pozdravio, ma, nisam ni znao da je Nazif Gljiva bio u bolnici, saznajte šta nam je još Šerif otkrio.

Nakon što je operirao žuč u jednoj minhenskoj bolnici, Šerif Konjević je imao dosta vremena da tokom boravka u bolnici razmišlja o svom životu, poslu kojim se bavi, porodici, prijateljima, kolegama...

 

- Nekada se čovjeku život promjeni u sekundi, pa onda i ne znaš šta te snašlo. Ovo što sam operirao je bezazleno, ali ipak nije jednostavno kada znaš da moraš u bolnicu, pa se onda tokom boravka u istoj svašta nagledaš kako raznih ljudi tako i saznaš o raznim i groznim bolestima. Uvijek sam govorio: ``Daj mi Bože zdravlja, kako meni isto tako i mojoj porodici, prijateljima, ma svim ljudima``. Niko ništa od nas neće sa sobom ponijeti na onaj svijet - priča on na početku razgovora za naš magazin.

 

Iskreno, da li te neko od kolega nazvao?

- Znao da me neće niko od njih nazvati. Nakon onako bombastičnog naslova na portalu ``Expressa`` - ``Šerif hitno operisan``, pa sam se kao nešto i ponadao da će neko nazvati, ali se ni tada nista nije desilo. Iskreno govoreći nisam ni očekivao poziv od bilo kojeg kolege. Možda da sam umro pa bi se mnogi obradovali. Naša branša estradna je najgora koja postoji. Ne mora mene niko ni zvati, ne zavisim ni od koga, a ne daj Bože da zavisim od nekog pjevača. Jak sam kao beton, pa sam i ovu rutinsku operaciju završio, ali neka kultura ponašanja i kućnog odgoja ti nalaze da se raspitaš za kolegu. Ali, neka bolje da nisu. Ja ću i dalje biti ovakav kakav jesam, djelovati iz sjene.

 

Ali, to opet ne znači da nisi imao posjetu u bolnici?

- Ne da sam imao već su u jednom momentu prestali puštati ljude da uđu u bolnicu. Mislim da je cijeli Minhen došao da me vidi, posjeti i raspita se kako sam, treba li mi šta. Ali, to su sve moji prijatelji, poznanici, moji fanovi koji su željeli da mi daju podršku. Zbog tih ljudi vrijedi živjeti, raditi i postojati. Tek kada se nešto desi, onda budeš svjestan koliko te običan narod voli i koliko tom običnom narodu znače tvoje pjesme, koliko oni sve to poštuju i cijene.

 

Da li postiš i jesi li razmišljao o odlasku na hadž?

- Ne postim, ali moja supruga Kanita posti i ja sam tu u tim mubarek danima da joj dam punu podršku i da joj dane posta olakšam. Nisam još razmisljao o odlasku na hadž, ali o odlasku na Umru razmišljam intezivno u posljednje vrijeme i mislim da ću to i da učinim. A, i da odem na Hadždž to ne bih javno rekao. Pogledajte samo našu legendu Dinu Merlina, svi znamo da je vjernik, hadžija, ali nikad on to javno ne iznosi, ne propagira sve to u medijima. To je pravi vjernik, čovjek i umjetnik.

 

Da li si se javio Nazifu Gljivi kada je zbog srčanih problema završio u bolnici?

- Nisam ni znao da je bio u bolnici. Da li si mu se ti javio?

 

To  nije odgovor na moje pitanje?

- Pa eto ja tebe pitam, a ti meni odgovori. Opet se vraćam na početak, čovjek sam i dat ću ti krvi, ako si čovjek prema meni. Nadam se da si zadovoljan odgovorom.

 

Da li ti je nekad žao kada reaguješ burno jer je poznato da imaš ``prijeku narav``, to jest da nekad reaguješ onako kako ne bi htio?

- Svjestan sam toga i pokušavam da radim na sebi. Da, reagujem veoma brzo i ishitreno, a poslije mi bude zaista žao. Onda preispitujem samog sebe, zašto nisam malo sačekao, zašto sam rekao to i to. Ali, mislim da su ljudi navikli na tu moju stranu života i da mi mogu oprostiti.

 

Kada bi sjedio u istom društvu sa Harisom Džinovićem, da li bi ga pozdravio i pružio mu ruku?

- Ne bih ni jedno ni drugo. Samo ako bi on mene pozdravio i pružio mi prvi ruku onda bih ja reagovao. Njega nikada nisam javno prozvao i uvrijedio, on mene jeste i njemu na čast. Ali, mislim da ni on meni ne bi prvi pružio ruku jer on je Sarajlija koji ne živi u Sarajevu.

 

Kako odgajaš sina Leisa?

- O njemu najviše brigu vodi Kanita s obzirom na to da sam često na putu. Ali svaki slobodan trenutak iskoristim da nas dvojica budemo zajedno. Odgajam ga tako da u životu bude pravo muško, da ne bude kukavica, da ima svoj stav, da se boji dragog Boga i da ljude ne dijeli po imenima već po djelima i ljudskosti. Moj Leis je također jedan divan dječak, a pokusavam zajedno sa Kanitom da ga podalje držimo od estrade.

 

Odjeseni ponovno počinju evropski koncerti sa Šabanom Šaulićem?

- Da, to mi je jako drago. Oduvijek na tome insistirao jer Šaban je odličan pjevač i dobar drug i prijatelj. Mogu svi sve i svašta da pričaju, ali Šaulić je neprikosnoven i ja ga izuzetno poštujem i cijenim.

 

O estradi općenito. Ljubav ili mržnja?

- Prije svega vlada zavist, a posebno na bh. estradi. Izgleda da ti u sopstvenoj državi sve mogu oprostiti, ali ne i uspjeh. Mene cijene, vole i poštuju više u Beogradu i Zagrebu već u Sarajevu, tu mislim na pjevače. Ali svi oni trebaju da znaju, voljeli me ili ne, moj grad je Sarajevo, Mostar, Sanski Most, Sana, Bihać, Tuzla, Zenica, Banja Luka... Moja država je BiH i od toga ne bježim niti sam bilo kad bježao. Ponosim se svojim imenom i prezimenom, ali i karijerom koju imam.

 

U posljednje vrijeme mnogo se piše o vanbračnom sinu Miroslava Ilića. Kada bi tebe neko sada prozvao i rekao da imaš dijete sa nekom ženom s kojom si proveo samo jednu noć, kako bi reagovao?

- Može svašta da se desi. Prije sam bio jako nestašan i svašta je bilo. Ali, od kada sam u braku sa Kanitom nikada nisam, ama baš nikada, pomislio na drugu ženu, a kamoli da sam je prevario, pa čak ni u mislima. Kanita je posebno blago koje imam i kada bi nju povrijedio, moj život bi bio bezvrijedan. To je žena kojoj mnogo dugujem u životu, majka je mog sina Leisa. Sve sto je bilo prije Kanite ne želim ni da se sjećam, a kamoli da pamtim.

 

Nakon izlaska iz bolnice, kakvi su ti planovi?

- Ostajem još malo u Minhenu na kućnoj njezi, a onda ćemo sve troje za BiH, a moj prvi nastup nakon operacije i nakon ramazana bit će bajramski koncert u Sanskom Mostu.

 

Izvor: expressmag.ba/ekskluziva.ba

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.