TUŽNA VIJEST Ruše kuću gdje su snimani SREĆNI LJUDI! Bacite pogled još jednom prije nego što postane šut!

Ispred broja 35 naslagane su šipke, daske i konstrukcija, a oronula kuća je u fazi raspadanja! Kuća, koja je sazidana 1923. godine uskoro, do septembra mjeseca, biće sravnjena do temelja, a na tom mjestu biće sazidana moderna višespratnica.

Članovi porodice Popović, koji su ovdje stanovali, više ne žive u Srbiji. Kuću su prodali investitorima koji su u tom kraju nanizali nekoliko sličnih, modernih građevina.

Zato smo u nju zavirili samo jednom, posljednji put - za kraj. Zatekli smo građevince, koji u kući spavaju dok rade na izvođenju radova na obližnjem gradilištu.

Serija se snimala 1993. godine. I nije ni nalik onom što je bila. Kuća je u izuzetno lošem stanju. Ogoljeni, prljavi zidovi, nadvijaju se iznad oguljenog parketa. Ko bi rekao da su ovdje snimane naše omiljene scene, u kojima smo se smijali Aranđelovim šalama?

Još jedan tužan detalj. Čuveni Sima, Necin pas, bio je slijep tokom snimanja serije jer je već došao u ``ozbiljnije godine``...

Ni kuhinja, u kojoj je baba Ristana spremala hranu, ne izgleda kao nekad. Sve je staro.

A vrata, kroz koja je Ostoja izvodio svoju kozu napolje, danas su zablindirana. Kroz njih se napolje ne može. 

Ista je situacija i u ostalim dijelovima kuće. U kući nema života. Kao da nikada nije u njoj bilo žive duše. Kao da ova kuća nekad nije sijala punim sjajem, kao onda kada je bila najpopularnija. Kao da nikad nije bila stecište, i druga kuća glumačkih doajena...

U jednom trenutku smo posumnjali da smo zalutali.  U glavi se kola jedna misao - ``ma ne, nije to to``. ``Nije to ona kuća. Ova ruina, to ne može biti to.`` Ali, nažalost, jeste! A da smo na pravom mjestu smo shvatili kada smo našli skriveni prolaz. Sjećate se koji? 

Kada god bi se Ostoja i Aranđel posvađali, džangrizavi komšija bi u svoju skrivenu sobu pobjegao kroz skrivena vrata. Kvaka, koja otvara tajni prolaz, i dalje je tu...

Morali smo da ih otvorimo. Da, samo na čas, provirimo unutra.  I tu je - tužno. Praznina, ogoljeni zidovi, i gomila alata tamo su gdje je bio Ostojin krevet, televizor i - cijeli život usamljenog starca. A njegova koza, tada, davne 1984. godine, prema riječima komšija, bila je prava atrakcija u Miklošićevoj.

A Necina soba? Ona sobica odmah pored Luline i Vukašinove? Ona, ne postoji! Tajne stepenice postoje, ali vode na tavan. Sobe gore - nema.  Scene, kojih se sjećate iz serije, a koje su snimane na spratu do kog su vodile drvene stepenice, su ``lažirane``. Te scene su se snimale u studiju. Zato, ako se bolje zagledate, u tim prostorijama nema prozora...

Ko bi rekao da je to ta kuća? Jer - niko se nije nadao da će doživjeti ovako tužnu sudbinu. Ko bi rekao da će se to mjesto, urezano u sjećanje svih nas, uskoro pretvoriti u prah?

(Izvor: Espreso/Foto:Filip Plavčić)