TVR i oživljavanje historije!

Kada se svijet automobila gleda kroz stereotipe, mnogi od nas (ili vas) neke marke automobila gledaju kroz prizmu podsmijeha. To je jednostavno činjenica i protiv toga jednostavno nema lijeka, priznali to sebi ili ne.

Talijanskim automobilima najčešće dolaze epiteti poput „nekvalitetan“, „krama“ i „ne bih to nikad kupio“. Japancima pak nerijetko stižu epiteti poput „svi su isti“, „precijenjeno“ i slični, dok se Nijemcima često zna zalomiti nešto tipa „VW je s*anje“ ili pak „pretjerano skupo“, „škrto opremljeno“ i tako dalje, i tako bliže.

Realno gledano, svaki od tih stereotipa možda i ima jedan mali postotak istine, ali većinom stereotipiziranje i generalizacija nemaju baš nekog pretjeranog smisla, jer svaki proizvođač automobila neovisno o domovnici itekako ima svojih aduta u svijetu automobila.

Uostalom samo pogledajmo Engleze i njihovu auto-industriju i sve je istog momenta jasno.

Jaguarovi su se modeli kroz vrijeme šetali od epiteta do epiteta. Neki od modela bili su genijalni i savršeni, dok su neki drugi pak bili nekvalitetne rupe bez dna zbog kojih su vlasnici ronili krokodilske suze i družili se s mehaničarima. Range Rover je također imao fantastičnih automobila, ali se na tržištu svako toliko pojavila neka teška kanta koja se zbog kvarova tek nazivno mogla opisati kao automobil.

Isto vrijedi i za Lotus, koji je tijekom desetljeća i desetljeća svog postojanja proizvodio sve i svašta, te briljirao u svijetu Formule 1, ali u smislu cestovnih automobila za mnoge nije bilo sreće, jer su se pojedini modeli toliko kvarili, da su ih vlasnici palili u dvorištima. A kad sam već spomenuo Lotus, nekako mi se logično čini nastaviti u tom sportskom i pomalo revijalnom tonu i priču usmjeriti prema legendarnom TVR-u.

Ova je tvrtka s adresom u Blackpoolu oduvijek slovila za istovremeno genijalnu, poremećenu i jednu od onih itekako upitne kvalitete. Modeli koji su u TVR-u ručno rađeni nerijetko su se hvalili iznimnim voznim svojstvima i divljaštvom kakvo je u svijetu automobila malo puta replicirano, ali je istovremeno često bio slučaj da pojedini dijelovi karoserije otpadaju pri velikim brzinama, ili pak da interijer smrdi po ljepilu i također s vremenom gubi dijelove. Za neke su vlasnike to bila pravila, dok su pak za neke druge takve stvari bile tek iznimke koje to pravilo potvrđuju. No usprkos tome je TVR u svijet automobila odaslao neke od najfascinantnijih boleština na četiri kotača i mnogima je bilo žao kada se ruski vlasnik prije nekoliko godina odlučio kantice preseliti u drugi pješčanik i tvrtku stjerati u bankrot.

Od tog vremena do danas velikoj većini kupaca (i onih koji se takvima osjećaju) TVR nije nedostajao, ali ipak postoje oni kojima svijet automobila od gašenja te marke do danas nije bio isti.

Stoga će upravo toj ekipi ova vijest biti pravi melem za dušu: TVR se vraća na scenu.

Nazvan Griffith, novi se TVR svijetu predstavio na ovogodišnjem Goodwood Revivalu, te je nakon skidanja plahte masa okupljene ekipe došla na njega baciti oko. Mišljenja su već u startu bila podijeljena, ali je TVR Griffith dočekan s većinskim odobravanjem i već je u startu bilo jasno da se radi o pomno osmišljenom projektu koji za cilj ima ponovno otvoriti vrata tvrtke i oživjeti slavnu 70-godišnju povijest.

Novi TVR Griffith sve je samo ne lijep automobil – barem ne u konvencionalnom smislu. S prednje je strane u najmanju ruku čudan, s boka izgleda poput nečega što je u relativno kratkom vremenskom roku sklepano u garaži, dok stražnji kraj izgleda poput onog ljutog „smajlića“ s dodanim difuzorom.

Istovremeno nedostaje i onog poslovičnog ludila u dizajnu s kakvim su se npr. Sagaris, T350 i Cerbera šepurili po svijetu. Dakle nema plastičnih spojlera i ostalih na pomalo čudnovat i atipičan način montiranih aerodinamičkih dodataka na karoseriji. Čak je i boja predstavljenog Griffitha normalna crvena, umjesto neke apstraktne nijanse zbog koje čak i radnici u tvornicama boja i lakova bivaju zbunjeni. Dakle ideja je očito bila predstaviti neki zreliji i promišljeniji TVR-ov model od onih na kakve smo navikli tijekom godina i godina postojanja ove marke.

A je li to poželjno i u redu, procijenit će publika, odnosno klijenti kojih će zasigurno biti.

Što se detalja vezanih uz automobil tiče, karoserija je (naravno) proizvedena od sve sile danas aktualnih materijala od kojih se sportski automobili ovakvog tipa izrađuju. Dakle, karbonskih vlakana, aluminija i ostatka te „lagane i čvrste“ svite materijala nimalo ne fali. No dizajn ovog automobila većinom je poslužio funkcionalnosti tijekom vožnje, pa je poanta većinom u detaljima koji se na prvi pogled ne vide.

Npr. pod je savršeno ravan, kako bi automobil na najuvjerljiviji mogući način bio prilijepljen za cestu. Tome s prednje strane potpomaže splitter montiran u sklop prednjeg branika, dok s one stražnje tu ulogu preuzima ogroman stražnji difuzor.

Raspored težine također je pomno planiran, te iznosi omjer 50 naprama 50, a onda je tu i omjer snage i mase koji iznosi 400 konja na jednu tonu. Dakle, kada se novi Griffith pogleda kroz detalje, postaje jasno kako nije riječ o tek naizgled sklepanom polu-proizvodu, već o automobilu koji je unaprijed osmišljen do posljednjih detalja, te koji između ostalog koristi i neke nove proizvodne procese s kojima se kvaliteta, trajnost i upotrebljivost povećavaju za nekoliko puta.

Uostalom, dovoljno je reći kako TVR za Griffith koristi tzv. „iStream“ proces spajanja karbonskog tijela na čelični okvir, koji je osmislio ni manje, ni više, nego legendarni Gordon Murray.

Što se motorizacije tiče, ukratko se radi o Fordovom motoru kakav smo inače navikli gledati u Mustangu. Dakle, riječ je o 5-litrenom V8-motoru čije performanse zajedno s trajnosti i izdržljivosti ovom novokomponiranom TVR-u itekako idu u prilog. Ali to nije sve, jer je u cijelu priču oko dorađivanja motora uključen još jedan nedavni mrtvac – Cosworth.

Ta se spaljena ekipa inženjera unutar zidova ove legendarne tvrtke potrudila da Mustangov motor oživi u najboljem mogućem svjetlu, pa na kraju krajeva TVR Griffith raspolaže s osam cilindara, ovećom zapreminom i ukupno 500 konja, što je sasvim dovoljno da ovaj 1,250 kilograma težak automobil bez problema puše za vratom puno razvikanijim automobilima poput Jaguara F-Type i Porschea 911.

Pa iako brojke vezane uz performanse još uvijek nisu objavljene, za očekivati je da će TVR Griffith u ovoj najnovijoj izvedbi ubrzavati za 3-4 sekunde, što je pak sasvim dovoljno da i najzahtjevnijim vozačima istovremeno razvuče osmijeh preko lica i potjera strah u kosti.

Dakle, TVR Griffith ima itekako puno konja za utrku, dok istovremeno težinom i načinom izrade ne zaostaje čak i za najnaprednijim pripadnicima kluba sportskih automobila današnjice.

I da…dizajnom je i dalje pomalo atipičan i čak pomalo smiješan. Nedostaje mu one poslovične ludosti kakvoj se samo TVR priklanjao. Interijer nije postavljen naopako, nema čudnovatih gumbića i sve izgleda upravo onako kako to svijet automobila na neki način propisuje. Stoga bi mnogi mogli zaključiti kako se radi o još jednom u nizu pokušaja aktualizacije nekih starih i odavno minulih vremena.

Ali Griffith predstavlja puno više od toga, a to će se tijekom sljedećih mjeseci zasigurno pokazati i dokazati na cesti i na stazi. No svoditi jedan TVR na suštu masu podataka i navoda nikada nije bio adut na koji je ta tvrtka iz Blackpoola igrala, već je ljepota njihovih automobila oduvijek bila u poslovičnom ludilu s kojim se većina proizvođača nije htjela igrati.

Stoga je u najmanju ruku lijepo vidjeti da se TVR vratio na kartu proizvođača automobila i to je zapravo sasvim dovoljno.

Barem u ovom momentu.

Izvor: Automobili.hr