ADHD: Hiperaktivnost i manjak pažnje koji zahtijevaju liječenje

Prvi znakovi ADHD-a pojavljuju se u dojenačkoj dobi, gdje su prisutne teškoće u hranjenju i spavanju. Kako dijete postaje starije, znakovi su vidljiviji, pa tako djeca sa ADHD-om često veoma rano prohodaju, prestaju spavati danju, počinju ispoljavati agresivnost, javljaju se napadi bijesa. Njihova veza sa roditeljima je površna, tako da prilikom odvajanja ne osjećaju anksioznost. Sa druge strane, mnoga djeca sa ADHD-om su kreativna i ispoljavaju različite talente, poput onih za sport, muziku, glumu itd.

Još nije otkriven tačan uzrok ADHD-a, ali istraživanja sugerišu da neki faktori mogu povećati simptomatologiju ADHD-a. Neki od faktora koji mogu dovesti do ADHD-a su preuranjen porođaj i mala težina prilikom poroda, kao i konzumacija alkohola i psihoaktivnih supstanci tokom trudnoće. Nedostatak roditeljske brige, pretjerano gledanje televizije ili neadekvatna prehrana nisu uzroci ADHD-a, ali mogu uticati na jačinu iskazivanja simptoma.

Prevalencija ADHD-a kod djece osnovnoškolskog uzrasta kreće se između tri i sedam odsto. Kod dječaka se ADHD javlja četiri-pet puta češće nego kod djevojčica. Kod dječaka su češće prisutni simptomi hiperaktivnosti, a kod djevojčica je češći deficit pažnje. Kod 75 odsto djece simptomi traju i tokom adolescencije, a u 50 odsto slučajeva i u odrasloj dobi.

Farmakoterapija je najčešći tretman kod djece sa ADHD-om, a ista je učinkovita u 70 do 80 odsto slučajeva. Koristeći lijekove djeca se adekvatnije ponašaju - kooperativnija su, popustljivija i pažnja im se poboljšava. I psihoterapija može imati svoju ulogu u različitim fazama života djeteta sa ovim poremećajem.

ADHD je jedan od čestih poremećaja kod djece, te je zbog tog i važno razumijevanje i poznavanje simptomatologije istog. Ako okolina, prije svega roditelji/staratelji, te nastavno osoblje i stručne službe u školi, ne razumiju poremećaj djeteta lako je moguće da će poduzeti pogrešne postupke, što će imati negativne posljedice po dijete. Zbog toga je od posebne važnosti rano otkrivanje poremećaja, koje omogućava što raniji tretman djeteta, te savjetovanje roditelja ili staratelja, a od velike važnosti je i razumijevanje djeteta, pružanje podrške i kontinuiran rad sa djetetom.

(Nezavisne novine)