Alergije vrebaju, pazite na djecu

Neke alergije se javljaju u bilo koje doba godine (alergije na hranu, prašinu, lijekove); druge se javljaju u određeno doba godine, obično u proljeće, ljeto i/ili jesen, kao što je to kod alergija izazvanih polenom.

Pojedinačna alergijska epizoda može trajati od nekoliko minuta, do nekoliko sati ili dana. Simptomi su različiti, u zavisnosti od organa ili sistema koji je u pitanju.

Simptomi koji ukazuju na alergiju

Alergija se može manifestirati na gornjim dišnim organima (nos i grlo) ovim simptomima:

* Nos curi (alergijska kihavica);

* Upala sinusa (sinusitis, nije čest kod male djece);

* Tečnost u srednjem uhu (upala uha sa izlivom);

* Gušobolja (usljed alergije, ali i kao posljedica disanja na usta kada je nos zapušen);

* Slivanje sluzi iz nosa niz zadnji dio ždrijela može izazvati hronični kašalj);

* Spazam grla, krup.

Djeca koja imaju alergijsku kihavicu često imaju tamne podočnjake, ponekad sa naboranom kožom; ona mnogo dišu na usta i posred nosa imaju boru zbog čestog brisanja nosa (alergijski pozdrav).

Manifestacije na donjim disajnim putevima (bronhije i pluća):

* Alergijski bronhitis;

* Astma.

Alergijske manifestacije na sistem za varenje: nadutost, tečan, ponekad i krvav proljev, povraćanje.

Na koži:

* Atopijski dermatitis uključujući i ekcem;

* Urtikarija ili koprivnjača (crvena ispupčenja koja svrbe) i

* Angioedem (oticanje lica, posebno oko očiju i usta, koji ne svrbi kao koprivnjača, ali može biti znak ozbiljne alergije).

Bitan je nasljedni faktor

Rizik je najveći (oko 80 posto) kad oba roditelja imaju alergiju. Međutim, alergija se ne razvija sve dok dijete ne bude izloženo mogućem alergenu. Sklonost prema alergiji je porodična.

Međutim, kod članova iste porodice alergija se može ispoljavati na različite načine - jedan član može imati polensku kihavicu, drugi astmu; treći će možda dobiti koprivnjaču nakon što pojede jagode.

Alergen dospijeva u organizam djeteta udisanjem (polena ili peruti životinjske dlake), ubrizgavanjem u organizam (injekcija penicilina ili ubod pčele); unošenjem u organizam (koštunjavo voće, mlijeko, pšenica, bjelance, proizvodi od soje ili drugi alergeni iz hrane) ili u dodiru s kožom (nakit od nikla, odjeća od vune).

Reakcije na koži, kao što su koprivnjača, angioedem ili preosjetljivost također mogu biti izazvani izlaganjem toploti, hladnoći, pritisku, vibracijama, svjetlu, vodi, fizičkim vježbama i zaraznim organizmima.

Postavljanje tačne dijagnoze je prvi korak u liječenju djetetove alergije. Ako dijete ima sličnu reakciju svaki put kada pojede određenu vrstu hrane ili kada je izloženo određenom alergenu (Primjer: uvijek povraća pošto pojede pohovanu ribu), obratite se ljekaru.

Mnoge alergije za koje se misli da su izazvane hranom uopšte nisu alergije, posebno kad su mala djeca u pitanju, i do dijagnoze se teško dolazi. Kod male djece kožne probe često nisu sasvim pouzdane (premda je vjerovatnije da je negativan rezultat tačan, prije nego pozitivan); postoje i drugi testovi (kao što je radioalergosorbent-test ili RAST), ali su oni i složeni i skupi.

U nekim slučajevima izvodi se tzv. test izazivanja, kada se djetetu u ordinaciji (gdje postoji sve što je potrebno u slučaju hitne intervencije) da da pojede hranu na koju se sumnja da izaziva alergiju.

Zašto je nužno liječiti alergije

Ljekar također može preporučiti da se sumnjivi alergen izbaci iz ishrane na nekoliko nedjelja da bi se vidjelo da li će simptomi nestati. Također se istovremeno može ukloniti iz ishrane nekoliko sastojaka, a potom, pošto simptomi nestanu, treba uvoditi jedan po jedan ponovo u ishranu da bi se pronašao krivac.

Takav test može biti od pomoći, ali ga ne primjenjujte bez liječničkog nadzora.

Rijetko se dešava da dijete bude alergično na više od tri vrste supstanci iz hrane, pa budite na oprezu ako dobijete takvu dijagnozu. Imajte na umu da testovi titracije na dijelu ispod jezika, na kosi, u mokraći, koži nisu naučno zasnovani.

Kada se jednom ustanovi alergen (ili alergeni) koji izazivaju alergiju, važno je pristupiti liječenju. Važno je naglasiti da djeca kod koje izostaje liječenje imaju veće šanse da dobiju astmu. Ako se pokaže da je dijete alergično, postoji niz načina kojima mu se može pomoći.

U liječenju alergije kod male djece postoji nekoliko pristupa:

1. Uzdržavanje, odstranjivanje.

Uklanjanje alergena iz djetetovog života je najuspješniji način liječenja i prevencije alergija, mada je često i teško izvodiv.

2. Imunoterapija ili desenzibilizacija.

Pošto je alergijska reakcija u stvari hipersenzitivna (ili preosjetljiva) reakcija djetetovog imunog sistema na supstancu, desenzibilizacijom (koja se obično postiže postepenim povećanjem ubrizganih doza određenog alergena) ponekad je moguće držati alergiju pod kontrolom - posebno u slučaju alergije na polen, prašinu i perut životinjskog porijekla. Osim u ozbiljnim slučajevima, sa desenzibilizacijom se ne počinje prije nego što dijete napuni četiri godine.

3. Lijekovi.

Antihistaminski i steroidni lijekovi mogu se koristiti za ublažavanje alergijske reakcije i smanjenje otoka sluzokože.

4. Injekcije epinefrina.

Djeca prerastu alergije na hranu (kravlje mlijeko i agrume) do treće ili četvrte godine u oko 90 posto slučajeva. Starija djeca, pa čak i odrasli mogu "prerasti" alergije na hranu poslije perioda od godinu dana ili dvije godine izbjegavanja određenog alergena.

Međutim, alergije na koštunjave plodove, soju, mahunasto povrće, ribu i školjke mogu potrajati cijelog života. I dok neka djeca prerastu alergiju, kod druge određena alergija (na mlijeko) obično bude zamijenjena nekom drugom (polenskom kihavicom).

(Avaz)