x

Čokoladna rapsodija od prašuma do mita i korupcije

Sve što vam treba u životu je ljubav, ali ponekad i malo čokolade neće naškoditi. Njom možemo da izrazimo ljubav, ona nas čini srećnim, zadovoljnim i voljenim. Vjerovatno je sve to imao na umu astečki vrhovni bog kada je darovao ljudima stablo kakaoa kao poseban blagoslov.

Ukoliko ste ljubitelji čokolade, kašiku u ruke i pravac Zagreb, jer upravo ovaj grad krije raj na zemlji naziva "Muzej čokolade".

Degustirajući različite vrste čokolade, u ovom muzeju prošetaćete kroz prašume Srednje Amerike i zateći se u vremenu kada je otkriven kakaovac. Proći ćete i kroz 16. vijek, kada je zapravo prvi put prepoznata vrijednost kakaoa, pa sve do novog doba, kada je čokolada postala hrana koja liječi ljubavne rane, tugu, nosi se kao poklon u najsrećnijim trenucima, a dio je praznika, zahvala, izvinjenja, mita i korupcije.

Iako je cjelokupna čokoladna priča počela 3.500 godina prije Hrista, priča o najslađem muzeju u regionu pokrenuta je krajem prošle godine, a potekla je od privatne inicijative supružnika Ružice i Domagoja Cerovca.

Nakon brojnih putovanja Evropom i posjeta raznim muzejima čokolade, shvatili su da ne postoje inovativni i zanimljivi muzeji koji su interaktivni i na interesantan način predočavaju priču o čokoladi svim uzrastima. Upravo je nedostatak takvih muzeja rezultirao rađanjem ideje o otvaranju Muzeja čokolade u Hrvatskoj.

Da ništa u ovoj čokoladnoj bajci nije obično, osjetićete već na samom ulazu u muzej, gdje umjesto ulaznice dobijate degustacijsku kutiju. Različiti odjeljci, sa različitim ukusima i... kašika, vrlo bitna stvar, pokazaće se tokom kasnije šetnje po muzeju i točilice sa bijelom čokoladom do koje se vrlo teško odvojiti.

Na ovom mjestu vam rade sva čula - vid, miris, okus, dodir i sluh.

Muzej je koncipiran hronološki, a obilazak se temelji na doživljaju. Putovanje počinje u prostoriji koja je uređena poput prašume u Srednjoj Americi, koja se ujedno vodi i kao rodno mjesto čokolade. Prvih 3.500 godina postojanja ostatak svijeta neće ni znati za čokoladu, a čak i današnji naziv svoje korijene nalazi u astečkom jeziku "xocoatl" što znači gorka voda. Jedini ljudi koji su tada konzumirali kakao su Indijanci, a kakaovac je u to vrijeme bilo sredstvo plaćanja. Na ovom mjestu vidjećete boginju Ixcacao te se upoznati s tim kako je nekada kakaovac služio kao sredstvo plaćanja. Iako je čokoladna priča počela još prije 3.500 godina, zanimljivo je to da se o prošlosti još piše i u njoj se krije pregršt tajni. Naime, nedavno je otkriveno da je kultura Mazo Chinchipea, koja je živjela na području današnjeg Ekvadora, uzgajala kakaovac i pripremala čokoladne napitke čak 3.500 godina prije Hrista. Ovo i ne čudi s obzirom na to da je Ekvador danas vodeći proizvođač takozvanog finog kakao zrnevlja.

Prvo saznanje o preradi zrna kakaovca vezuju se uz Mokaje, oni su oko 1.900 godina prije Hrista otkrili ovo zrno te od njega počeli pripremati napitak.

U ovoj imitaciji prašume iz vaše degustacijske kutijice možete da izvadite i zrno kakaoa i probate okus koji je najbliži najizvornijem obliku čokolade.

Zakoračivši u iduću prostoriju hodaćete po periodu kada je čokolada prvi put stigla u Evropu. Upoznaćete se sa čokoladom iz 16. vijeka u Španiji i naučiti više o tome kako je predstavljena na dvoru.

Nakon ove prostorije slijedi prostorija uređena u stilu dvora kada su plemići i plemkinje shvatili da se kakao može piti ako u, do tada gorku vodu, dodaju šećer i razne mirođije. Počeli su naručivati i posuđe koje je služilo samo za ispijanje napitka od čokolade - visoke i uske šoljice sa širim otvorom te tanjire s utorima kako se šoljice ne bi prevrtale. Ova prostorija je, kako je spomenuo kustos Marko Španjol, najviše fotografisana prostorija u muzeju i zaista, svaki kutak plijeni pažnju i toliko je divna da poželite zauvijek ostati u njoj.

No, saznanje da se u idućoj sobi nalaze tri točilice sa čokoladom, dok ste u posjedu kašike iz vaše degustacijske kutijice, brzo vas može iz perioda od 17. do 19. vijeka, baroka i klasicizma vratiti u realnost.

U toj prostoriji, pored čula okusa, koje će doživjeti ekstazu, proradiće i čula dodira i mirisa, sa veoma spretno napravljenim "igrama" koje se odnose na otkrivanje okusa i dodataka čokoladi.

Na ovom mjestu možete saznati i da se u Bosni i Hercegovini pojede 2,1 kg čokolade po glavi stanovnika te da izvezemo 12 miliona evra vrijednost čokolade, a uvezemo je u vrijednosti 87 miliona evra.

Prema ovoj mapi, BiH je prilično malen konzument u odnosu na zemlje regiona, gdje se u Hrvatskoj pojede 4,2 kilograma čokolade po glavi stanovnika, a u Srbiji 2,8 kilograma. Susjedna Srbija tako uveze 67 miliona evra vrijednost čokolade, a izveze 61 milion. Potrebe Hrvatske za čokoladom su nešto veće te oni izvezu vrijednost od 141 milion, a uvezu 139 miliona evra vrijednosti čokolade.

Prema riječima kustosa Marka Španjola, zanimljivo je to da se u zemljama oko ekvatora, odakle dolazi većina čokolade, ova namirnica gotovo ne konzumira.

No, ovdje ne prestaje sva priča.

Put kroz istoriju čokolade nastavlja se u prostoriji gdje su predstavljene osobe poput Hersheyja i Lindta te proizvodi koji su donijeli revoluciju na području proizvodnje čokolade. Radi se o periodu iz 19. vijeka, kad je prvi put napravljena tabla čokolade. Čokolada se u ovom razdoblju počela i reklamirati i to na način da su reklame roditeljima poručivale da će im djeca biti zdrava ako jedu čokoladu.

U ovoj prostoriji možete svjedočiti demokratizaciji čokolade te periodu kada ona sa dvorova ulazi u domove običnih ljudi pa je konzumira šira javnost. Industrijska proizvodnja ruši cijene, tehnološki napredak čini je manje zahtjevnom u pripremi, a prilagođeni slatki okus polako, ali nepovratno otvara novo tržište, tj. konzumente - djecu...

U idućoj prostoriji zabiciklajte kroz masovnu proizvodnju čokolade i sve oblike koje je ona danas dobila. U 20. vijeku ili takozvanom šećernom dobu, čokolada dobija novo ruho, toblerone, M&M i nutela su samo neki od proizvoda bez kojih se svakodnevica ne može zamisliti.

Iako se nekada čokolada koristila kao platežno sredstvo, danas je našla svoje mjesto u činu darivanja. Još su Maje prilikom vjenčanja darivale po pet zrna kakaoa. Kraljevi su međusobno razmjenjivali čokoladu i srebrne i zlatne čokolatjere. No popularizacija u 19. vijeku otvorila je vrata poklanjaju većih razmjera. Danas čokoladu nosimo, kako u muzeju kažu, na rođendane, za Valentinovo, za mito i korupciju, a neizostavan je poklon svih vrsta zahvala i izvinjenja.

Svi dobro znamo - kada počnemo sa kockicom čokolade, ne zaustavljamo se dok je ne pojedemo cijelu! A kako i tome dođe kraj i ovaj muzej ima svoja vrata za izlaz, no ona su upriličena na najbolji mogući način te na samom izlazu možete da kupite čokolade različitih vrsta hrvatskih proizvođača.

"Vjerujemo da je muzej koji je otvoren zanimljiv svim uzrastima, vjerujemo da na zanimljiv način interpretira priču o čokoladi, namirnici koju svi volimo. Također, muzejska trgovina predstavlja svojevrstan poligon za male proizvođače kvalitetnih čokolada iz Hrvatske", istakao je Španjol na kraju za "Nezavisne".

Ixcacao

Civilizacije Srednje i Južne Amerike kakaovac i njegove plodove često su povezivale sa ženskim atributima, što dokazuje i figura boginje Ixcacao. Ova boginja je prikazana sa vrčem za piće na glavi, a iz tijela joj izviru zrna kakaoa te samim tim ona predstavlja drvo kakaovca.


(Nezavisne novine)

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.