Dragi poslodavci, porodiljni nije godišnji odmor

Porodiljni odmor nije godišnji. Tko bi htio ići na godišnji gdje neće normalno ili gotovo uopće spavati, gdje čisti kakicu osam puta dnevno, priprema bočice, kašice, pere gazice, robicu, sebe nakon što te dijete pobljuje? Tko bi normalan htio godišnji na kojem netko stalno plače, a tebe pritom prvih dana sve boli?

Porodiljni nije godišnji. Rodiljski nije godišnji. Nema ništa odmarajuće u tom razdoblju osim što se stvarno nekad odmoriš od "bitnih" ljudi i nebitnih poslova. Ok, odmarajuće je i što pomalo poglupiš zbog hormona pa ne misliš na ionako nebitne stvari koje su ti bile bitne ranije, nego si malo psihički ležerniji. A glupi se uvijek odmaraju, zar ne? Šalu na stranu, ponovimo, porodiljni i rodiljski dopust nije odmor. Naradimo se tad za tri života. Na četiri sata sna, i to ne četiri sata u komadu. Ima iznimaka, ne pričamo o tim sretnim majkama.

Zašto se žene vraćaju sve brže s porodiljnog? Jer svi znamo što se događa kad te nema godinu ili više. Postaneš nebitan, netko drugi preuzme kormilo i sad mogu bez tebe. Kad radiš za nekog drugog, vodiš borbu: ostati s bebom ili raditi na karijeri? Ali zašto je to uopće "ili" situacija? Ako bebe mogu čekati zbog neke karijere, zar ne može karijera pričekati zbog bebe. Često ne može. Zašto bih se ja morala osjećati loše jer sam na porodiljnom i rodiljskom dopustu?

Možda zato jer svi misle kako se doma samo odmaram, maltene kao da sam na Maldivima, ono samo uživancija, dijete samo spava i doji, a dojenje, vidjeli smo po Instagram mamama - jest čista uživancija! Pritom se plahte same čiste, a ona uredna kosa se isto sama oprala, tako vam to ide kad rodite. Sve se samo obavlja da vi možete odmarati.

Možda se loše osjećam jer znam da će me šef gledati preko oka, zna on da se mala djeca često razbole, a majke ostaju kući s njima. Mogu uzeti dadilju, ali onda ću opet osjeti grižnju savjest zbog toga. Nijedna varijanta ne valja.

Kad je pravo vrijeme da se majka vrati s porodiljnog? Ne znam. Vratite se kad god želite - vi, a ne vaš šef. Ili nemojte uopće. Ja sam prvi dan znala da se više neću vraćati i zadnji dan rodiljskog sam dala otkaz. Kad je Mina krenula u vrtić, ja sam počela raditi u vlastitom obrtu.

Vratite se kad znate da ste sigurno napravili dobru stvar za svoje dijete. Posao dođe i prođe, za posao imate puno šanse, za odgoj djeteta jednu. Šef će vas zaboraviti u roku keks, dijete vas neće zaboraviti nikada. I treba vas više od vašeg nadređenog.

A one ljude koji vas tjeraju da birate između djeteta i karijere pospremite mentalno u ladicu i zaključajte.

(Zadovoljna.hr)