x

Dvorac mirnog imena i nemirne povijesti, u jednoj od najintrigantnijih država Europe

Prelazio je iz ruke u ruku, a u Drugom svjetskom ratu tek ga je čekalo sito i rešeto. Dijelio je sudbinu svoje zemlje koja je nosila nadimak „država na kotačićima“...

Koje li ironije da su povijest dvorca i grada imena Mir do sada uglavnom obilježavali ratovi, opsade i ustanci. Dvorac Mir veliki je utvrđeni kompleks koji je ime dobio prema gradu Mir u kojem se nalazi, u jednoj od najintrigantnijih država Europe: Bjelorusiji.

Podignut je u 16. stoljeću u poljskoj verziji gotike. Pet tornjeva visokih po 25 metara i zidovi debeli tri metra čuvali su utvrđeni grad sve dok dinastija Illinič nije izumrla. Potom ga je preuzeo princ čije poljsko ime ne znamo izgovoriti (Mikołaj Krzysztof Radziwiłł) ali je zato imao nadimak: Siroče.

Upravo on zaslužan je za današnji raskošni izgled dvorca. Kada ga je preuzeo u svoje ruke, prenamijenio ga je u rezidencijalni objekt i dodao mu balkone, nadstrešnice i poneke ukrase u duhu renesanse. Livada koja ga je okruživala pretvorena je u elegantni engleski vrt.


Početkom 19. stoljeća i dvorac je postao siroče. Njegov vlasnik poginuo je u ratu, a on sam bio je oštećen u Bitci za Mir. Prelazio je iz ruke u ruku, a u Drugom svjetskom ratu tek ga je čekalo sito i rešeto. Dijelio je sudbinu svoje zemlje koja je nosila nadimak „država na kotačićima“.

Najprije je preživio sovjetsku okupaciju Poljske, a potom je uslijedila njemačka invazija na Sovjetski Savez 1941. godine. Prilikom njemačke okupacije pretvoren je u židovski geto u kojem je zatočeno 800 Židova. Tijekom ljeta 1942. godine organizirali su ustanak i 250 njih uspjelo je pobjeći. Sudbina ostalih je nažalost, poznata.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, stanovnici grada Mir kojima su kuće stradale u sukobima, pronašli su svoj novi dom u samom dvorcu. Idućih 20 godina dvorac je tako bio sklonište onih koji više nisu imali kuće, dok konačno nisu zbrinuti 1960-ih.


Dvorac Mir konačno je došao na svoje. Preživjevši turbulentnu povijest, danas konačno živi svoje ime i dočekuje znatiželjnike kojima priča priče.

U decembru  2000. godine, ovo siroče dočekalo je i svjetsko priznanje: UNESCO ga je uvrstio na popis svjetske baštine u Europi.

Danas se u njemu odvijaju vesele srednjovjekovne manifestacije, pa ako budete te sreće da posjetite „posljednju europsku diktaturu“, svakako se sjetite i ovog ljepotana. U okolici se nalaze i uređen park te veliko jezero, a od glavnog grada Minska udaljen je svega sat vremena.


(Punkufer.hr)

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.