Humoreska: Visoka škola za uvlačenje!

Piše : Emir Dervišefendić

Priznajte, sve vam ovo dodje nekako poznato. Nervozni ste, ne možete da spavate. Leksilium, apaurin, sanval...Uz to ste još u godinama.Tresete se od pomisli na otkaz, jer, možda ste upravo vi višak radne snage. Ili se šefu ne dopadate. A on, taj famozni.otkaz, možda uskoro baš vama zakuca na vrata, tiho, poput smrti...Pa, šta je činiti? Ima li lijeka? Ima. Ne, ne paničite, nije neki što ga farmaceuti kriju kako bi i dalje zgrtali silnu lovu. Ne. I ne košta ama baš ništa. Zove se uvlačenje i najdjelotvorniji je lijek koji postoji, bilo da ste zaposleni u nekom poduzeću, banci, općini, televiziji, nekom listu, posebno kod privatnika. Samo, nemojte tako vam Boga onih folova, ko biva, niste vi taj, niste rodjeni za takve stvari, ne date vi svoj ponos i slične gluposti. Pa, dobro, ako je tako, živite onda od svog ponosa ako more, a? Jel' pošteno?

Uvlačenje je još jedino što vam preostaje. A kome? Neposrednom rukovodiocu, direktoru banke, visokopozicioniranom partajskom činovniku, načelniku općine, gazdi privatniku, svakome ko može da vas otpusti. Ili onome o kome debelo ovisite. Morate postati uvlakač, to vam je imperativ. A za one koji bi, eto, rado, al' ne znaju kako, ja uskačem. Osnov'o sam The High Uvlaka School, Visoku školu za uvlačenje. Školu uvlakačkih znanosti. Upišite se i stvari će ubrzo krenutu na bolje. Garantovano.

Ovog časa dolazi mi tv-novinar, čuo za školu. Pametan čovo, skonto stvar i doš'o. Radi prenos uživo.

-Vaša ustanova je osvježenje za naš grad! – kaže. Šteta samo što narod još ne zna za nju.

-Zato si ti tu! Da obavijestiš siroti narod!– kažem ja njemu. Slušaj, mi smo tu da mu pomognemo. Stručnim savjetima, sugestijama,praktičnim i provjerenim primjerima, sve na naučnoj bazi. Uvlačenje je daleko najbolji način da se zadrži radno mjesto, a i da se napreduje. U našem programu imamo nekoliko odsjeka, a oni se dijele na razne smjerove. Najidealnije je da ih kandidat sve prodje, tako da je spreman na sve moguće situacije. Ko završi jedan odsjek, dobiva diplomu uvalakača. A onaj ko uspješno apsolvira sve odsjeke i smjerove, postaje diplomirani uvlakač, sa svim pravima koja mu po zakonu pripadaju.

-Koje odsjeke imate?-pita reporter.

-Prvi je onaj na kojem kandidati uče smijanje.Ne bukvalno, nego smijanje na vic ili neku glupost svog rukovodioca. Znaš, oni često imaju običaj pričat' bezvezne viceve, al' se moraš smijat'...

-Ne kontam, - kaže novinar.

-Diše na sastancima znaju izvaljivat' k'o fol neke viceve, a njihove sekretarice budno motre ko se smij'o i onda ih izvještavaju. Burazeru, na svaki vic svoga diše moraš razvalit menzu ili, ako hoćeš. žvalje, kol'ko god moreš. Nisi li se jednom ili dvaput nasmij'o, možeš brzo dobit' nogu.

-To znači otkaz, je li? A s kojim obrazloženjem?

-Daj, ne budi naivan, prika, kakvo obrazloženje! Oni su danas bogovi! A, eto, recider mi ti, zašto bi bio problem razvuć' usta u blagi osmijeh kad dišo priča neki vic? Pa bio i totalno glup i po stoti put ga čuo.

Odveo sam novinara u jednu učionicu gdje kandidati uče usiljeni i lažni smijeh. Moj demonstrator priča kandidatima neki vic, a oni pojedinačno reaguju. Od glasnog smijanja, kreveljenja, razvaljivanja žvalja od uha do uha i meni je pozlilo, pa smo brzo napustili učionicu. Oni napredni toliko se užive, zakocenu se od smijeha, pa im moraš vodu donosit' da dodju sebi. Da se ne zadave. A znaš li, pitam gosta, šta je u ovome najidealnije?

-Ne bi' znao,- kaže.

-Da te direktor lično registruje kako se kreveljiš njegovim glupostima! Onda si car i niko ti ne more pera odbit! Vrlo brzo postaješ perspektivan kadar!

-Ovo je zaista impresivno! Nego, šta se još ovdje uči?

-Postoji odsjek na kojem se uči kako šefu nešto uraditi, sa raznim specijaliziranim smjerovima, poput npr.donošenja doručka i kafice, plaćanja raznih komunalnih usluga, kupovine poklona itd. Npr., čim dodješ na pos'o, odmah saletiš šefa i pitaš jel' platio struju ili nešto drugo, jer, koje li slučajosti, ideš na pauzu upravo blizu, npr.Elektroprivrede. Drugi put na redu su upravitelj, toplane, voda, kablovska...

Novinar me pažljivo slušao.

-Ima i odsjek na kojem studenti uče kako šefu nakon govora dati podršku...

-A koji vam je odsjek ono...što bi se reklo... naj...

-Doušnički! Sa svojim specijaliziranim smjerovima. Pratiš šta se radi i priča i na fin način, neupadno, dojavljuješ šefu. Jedan od smjerova je kupovina poklona šefu, za što moraš poznavati njegove afinitete i prema tome birati peškeše. Nego, da obidjemo još koju učionicu?

U tom času zazvonio mi je mobitel. Pogledam na displej, Ministarstvo obrazovanja, služba za odobrenje i registraciju visokoškolskih ustanova. Načelnik...

-O, dobar dan, gospodine načelniče, kako ste,- pitam snishodljivo. A on meni kako još uvijek nisam podnio sve potrebne papire za rad, uz to uskoro istječe i registracija, pa da, eto, vidim...

Reagujem brže od svjetlosti. Ruka ruku mije...

-Naravno, gospodine načelniče, sve znam i biće sredjeno. A ako ste slobodni, predložio bi' malo krstarenje mojom jahtom iduće hefte na Jadranu, naravno, povedite i vašu cijenjenu suprugu. Šta, djeca? Pa zar more bez djece, budućnosti naše! Povedite ih svo šestero. Pobogu, načelniče, gluho bilo, nemojte me to nikad više pitat'! Molim? Aha, naravno, ne morate ni pominjat', povedite i obadvije sestre sa djecom...Ja, i da ne zaboravim, i staru nanu povedite, biće mi veoma drago...

Dok sam tabirio sa načelnikom, reporter me zadivljeno gledao i slušao.

-Gospodine direktore, ovo je bilo bolje od svih predavanja i teorija. Praktična nastava, jedan kroz jedan! Ni Harvard, ni Kembridž, ne bi se ovoga postidili! Oni, zapravo, treba da uče od vas! Ova visoka ustanova ne treba da se plaši za svoju budućnost sa takvim stručnjakom na čelu. A sve u službi našem gradjaninu. Svaka čast!

Onda je, okrenuvši se kameri, guknuo u mikrofon.

-Dragi gledatelji, čuli ste i vidjeli, iz prve ruke. Ovom gradu odavno je bila potrebna ovakva visokoprofilirana i specijalizovana ustanova. A naročito vama koji ste pred otkazom, ne znate raditi ili ste totalni ihtijar. A mlada i lijepa radna snage navire...Stoga, ne čekajte ni časak! Postanite dio naših avangardnih uvlakačkih snaga! Iz ovih stopa dodjite i upišite se na odsjek ili smjer za koji smatrate da ste talentirani! Svako vam dobro!