x

ISPOVIJEST MILENINOG I DRAGANOVOG VOZAČA: Posljednji put kad sam je vraćao kući sa Kosančićevog vijenca, vidio sam da je loše...

Vozači ''Žutog taksija'' tri decenije vozili su poznati par i prisjećaju se da su za Novu godinu uvijek bili počašćeni i flašom pića.

"Imali smo veliku čast i sreću što smo se u proteklih 30 godina poznavali i družili. Posljednji pozdrav našoj Mileni", stoji u čitulji Žutog taksija.

Ovako su se od dive Milene Dravić oprostili taksisti beogradskog ''Žutog taksija''. Protekle tri decenije, bez izuzetka i po nekoliko puta na dan, velikani našeg glumišta Dragan Gaga Nikolić i njegova supruga vozili su se svakodnevno sa njima.


"Toliko dugo su se vozili s nama da su nam postali poput porodice. Ostali su nam vjerni do posljednjeg dana, tako da je čitulja bila samo mali gest. Svi smo bili zatečeni viješću o Mileninoj smrti. Iako smo je svakodnevno viđali, nije izgledala toliko bolesno. Posljednji put kad sam je vraćao kući sa Kosančićevog vijenca, vidio sam da je loše. Imala je problema sa nogama i kičmom, ali niko nije očekivao ovakav ishod", priča Vlado Đukanov, član izvršnog odbora ''Žutog taksija''.


Milena i Dragan su im, kako kažu, bili više od običnih mušterija.

"Često smo pričali o privatnim stvarima, bez zadrške. Znali smo sve o njima, ono što ni njihovi najbliži ne znaju. A znali su mnogo i oni o nama. Pamtiću ih kao dobre duše i svima nam nedostaju. Druženje, priča, sve nam fali. Imponovalo nam je to što imamo takve mušterije. Svaka situacija je sa njima bila posebna - razgovori koje smo vodili, teme o kojima smo pričali. Razgovarate i razmjenjujete iskustva sa velikim, načitanim i inteligentnim ljudima. To je zadovoljstvo. Onda vožnja prođe brže, u opuštenoj atmosferi", prisjeća se sagovornik.


Đukanov kaže da su uvijek bili pozitivni i pažljivi. Za Novu godinu, uvijek su taksistu koji ih je vozio čašćavali i flašom pića.

"Nikada nismo imali osjećaj da vozimo poznate ličnosti. Nije bilo kompleksa, superiornosti. Kod njih to niste mogli da osjetite i baš zato su i bili veliki. Zato smo ih i voljeli i izlazili im uvijek u susret. Za njih je uvijek neko vozilo moralo da se nađe. A i oni su strpljivo čekali da neko naše vozilo bude slobodno, čak i kada je bio neki kijamet, snijeg, pa sve u gradu stane", rekao je Đukanov.

 

(Kurir)

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.