x

KUKURUZ: Zlatno zrno zdravlja

Od mladih do starih, teško ćete naći osobu koja ne voli uživati u slasnom plodu kukuruza. U vezi s njim je sve zabavno - od čišćenja, kada pravimo brkove od kukuruzne svile, do musavog lica od uha do uha kada zagrizemo pečeni kukuruz. Ali, on je mnogo više od ukusne i zabavne grickalice.

Latinski naziv za kukuruz je Zea mays, a širom globusa poznat je kao maize. Smatra se da kukuruz potiče iz Meksika ili centralne Amerike, a dokazi o pripremi jela od kukuruza stari su više od 9.000 godina. Indijanci su ga koristili na 101 način. Osim za hranu, služio im je i kao sklonište, dekoracija, pa čak i kao gorivo.

Poznato je da su jelima od kukuruza često dodavali neznatne količine pepela, jer su vjerovali da ih to čini zdravijima.

Danas se zna i razlog!

Kukuruz sadrži vitamin B3 u obliku kojeg ga naš organizam ne može iskoristiti. Izgaranjem drveta nastaje pepeo koji sadrži male količine vapna, a ono pomaže oslobađanju i iskorištavanju vitamina B3.

U Evropu su kukuruz donijeli španski i portugalski istraživači, ali nažalost na Starom kontinentu je ignorisan indijanski ritual dodavanja pepela jelima od kukuruza, što je dovelo do manjka vitamina B3 i pojave bolesti zvane pelagra.

Spremište dostupne energije

Svi koji misle da kukuruz opterećuje organizam suvišnim kalorijama debelo se varaju. U prosječno velikom svježem klipu kukuruza ima 80 do 100 kcal. On obiluje ugljikohidratima, a siromašan je mastima pa predstavlja dobar izvor brzo raspoložive energije. Masti koje prevladavaju u kukuruzu su višestruko i jednostruko nezasićene.

Zrno kukuruza sastoji se od ovojnice, endosperma i klice.

Ćelije ovojnice sadrže pigmente koji određuju boju kukuruza, koja može biti crna, žuta ili potpuno bijela. Bijeli kukuruz ne sadrži beta karoten, dok ga u žutom ima. Brojna istraživanja pokazuju da je kukuruz dobar izvor vitamina B1, tj. tiamina, ali i mnogih drugih vitamina i minerala, na primjer vitamina B5, folne kiseline, niacina, vitamina C, fosfora, kalijuma i magnezijuma.

Osim toga, obiluje prehrambenim vlaknima, a dokazano je da takve namirnice učinkovito snižavaju povišen nivo holesterola i sprečavaju pojavu karcinoma debelog crijeva. Vrsta prehrambenih vlakana koja se nalazi u kukuruzu povoljno djeluje na nivo šećera u krvi, pa je kukuruz dobar izbor za osobe koje boluju od šećerne bolesti. Budući da obiluje i skrobom, kukuruz pomaže kod probavnih tegoba, posebno proljeva.

Smatra se da baš neprobavljivi skrob vraća normalnu tvrdoću stolici. Neka istraživanja pokazuju da kukuruz može biti koristan i kod želučanih tegoba. Male količine kukuruza mogu neutralisati želučanu kiselinu, pa se on preporučuje osobama koje boluju od gastritisa i ulkusne bolesti.

Vole ga srce i mozak

Doprinos kukuruza zdravlju srca i krvnih sudova ne leži samo u zavidnom sadržaju prehrambenih vlakana koja "uništavaju" povišeni holesterol, već i u značajnim količinama folne kiseline, vitamina B3 i magnezijuma.

Poznato je da povišen nivo aminokiseline homocisteina može uzrokovati bolesti srca. Do njenog povišenja dolazi, smatra se, zbog manjka folne kiseline, vitamina B12 i B6 u organizmu. Budući da kukuruz obiluje folnom kiselinom, pomaže prirodnu regulaciju nivoa homocisteina u organizmu i tako štiti srce.

Jedno od najvažnijih medicinskih otkrića 20. vijeka govori da pravilan unos folne kiseline za vrijeme trudnoće smanjuje oštećenja nervnog sistema novorođenčeta od 48 do 80 odsto.

To je razlog što se kukuruz preporučuje ženama koje namjeravaju zatrudnjeti te trudnicama tokom prva tri mjeseca trudnoće.

Kukuruz obiluje vitaminom B1 pa samo jedna šoljica te namirnice obezbjeđuje gotovo trećinu dnevnih potreba našeg organizma. Taj vitamin je jedan od osnovnih učesnika enzimskih reakcija koje su neophodne za proizvodnju energije, a ima važnu ulogu i u pravilnom radu mozga. Naime, vitamin B1 učestvuje u sintezi acetilkolina, prenosnika nervnih impulsa, koji je "zadužen" za dobro pamćenje. Nedostatak tog neuroprenosnika primijećen je kod starijih osoba koje boluju od Alchajmerove bolesti ili čiji mozak slabije funkcionše.

Uništava ćelije karcinoma i viruse

U nizu naučnih studija o kukuruzu se govori kao o namirnici koja sprečava pojavu karcinoma i suzbija djelovanje virusa u organizmu. Za tu zaštitničku ulogu zaslužan je inhibitor proteaze. Poznato je da tumorske ćelije trebaju proteaze, tj. enzime tako što pomažu cijepanje specifičnih proteina, da bi se mogle dijeliti i napadati udaljena mjesta u organizmu.

Tokom istraživanja sprovedenog na ženama zaraženim virusom koji može uzrokovati rak grlića materice, dr Čarls Batervort sa Univerziteta u Alabami, otkrio je da se virus povlači kod odgovarajuće količine folne kiseline u krvi. Batervort smatra da u slučaju manjka folne kiseline može doći do "loma hromozoma na njihovim slabim tačkama".

Tada se virus uvlači u nasljednu osnovu zdrave ćelije i izaziva početne promjene koje prethode raku.

Kod osoba s niskim nivoom folne kiseline u krvi pet puta je veća mogućnost razvoja prekarcinogenih promjena ćelija nego kod onih s visokim nivoom folne kiseline. Nije li to dovoljan razlog da kukuruz nađe svoje mjesto na jelovniku savremenog čovjeka?!

KUVANI JE MOĆNIJI

Uvriježeno mišljenje kako je sirovo povrće zdravije od kuvanog ne vrijedi za kukuruz. Američki istraživači su otkrili da prilikom termičke obrade kukuruza, kuvanja ili pečenja, dolazi do oslobađanja molekula s antioksidativnom aktivnošću, što povećava njegove "zaštitničke" moći.

Antioksidansi su molekule koje pomažu organizmu u odbrani od štetnih slobodnih radikala i tako nas štite od niza degenerativnih bolesti, poput katarakte, raka, bolesti srca, Alchajmerove bolesti.

Objavili su to u "Journal of Agriculture and Food Chemistry" naučnici sa Univerziteta "Cornell", SAD. Oni su mjerili antioksidativnu aktivnost kukuruza prije i poslije kuvanja i uočili su da ona raste proporcionalno s trajanjem kuvanja.

Evo zašto: kuvanjem se oslobađa ferulička kiselina, fitotvar koja se nalazi samo u nekom voću i povrću, dok kukuruz njome obiluje. Ona ima snažno antioksidativno djelovanje, pa joj se pripisuju antikancerogena svojstva.

Druga strana medalje

Kuvanje povećava antioksidativnu moć kukuruza, ali snižava količinu C vitamina. To smanjuje njegovu sposobnost sprečavanja ćelijskog oštećenja i oštećenja tkiva. Istraživači tvrde da to ne znači kako je termički obrađen kukuruz manje zdrav.

Kukuruzu nedostaju dvije esencijalne aminokiseline, lizin i triptofan. Zbog toga se preporučuje da se kukuruz uzima u kombinaciji s mahunarkama i tako zadovolje potrebe organizma za bjelančevinama i mineralima. Na primjer, prehrambena vrijednost kukuruznog hljeba poboljšava se dodatkom male količine sojinog brašna.

Na crnoj listi namirnica koje izazivaju alergiju nalazi se i kukuruz. Alergični na kukuruz treba da iz prehrane izbace sve proizvode čiji sastojci dolaze iz kukuruza, na primjer industrijsku hranu koja sadrži kukuruzne sirupe i skrob, lijekove i dodatke prehrani u kojima se derivat kukuruza koristi kao punilo.

Valijum u tragovima

Poznato sredstvo za smirenje, valijum, nije izmišljotina 20. vijeka. Ljudi i životinje već vijekovima uzimaju taj lijek putem hrane. Iako se valijum pojavio na tržištu šezdesetih godina prošlog vijeka, naučnici su u mozgu ljudi "predvalijumskog" doba pronašli tragove prirodnih benzodiazepina, hemijskih tvari koje utiču na promjenu raspoloženja, a među kojima valijum zauzima istaknuto mjesto.

Najprihvatljivije je objašnjenje da se tamo našao zahvaljujući povrću. Naime, benzodiazepini u tragovima nađeni su u krompiru, smeđoj leći, žutom zrnju soje, riži, kukuruzu, gljivama i trešnjama. Ipak, doze tog prirodnog sredstva za smirenje u hrani toliko su male da je upitno njihovo farmakološko djelovanja.

Naučnici su izračunali da bi trebalo odjednom pojesti barem 100 kg krompira da bi se postigao učinak koji ima uobičajena doza od pet do deset mg valijuma. S kojom namjerom je onda priroda smjestila te spojeve u hranu, pitanje je na koje nauka tek treba da odgovori.


(Nezavisne novine)

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.