Majka i kćerka priželjkuju bolju deceniju! Anabela: Bila sam gladna na Božić! Luna: Patila sam što sam odvojena od porodice!

Pobjednica "Zadruge 2" i pjevačica Luna Đogani ne krije da je patila zbog toga što je njena porodica ispaštala zbog njenog učešća u "Zadruzi". Najteže joj je, prema sopstvenim tvrdnjama, palo to što je na najveće praznike bila odvojena od porodice.

- Jako rijetko porodica i ja smo na okupu na Božić, zbog čega mi je iskreno i žao. To je jedan od najljepših hrišćanskih praznika. Ove posljednje dvije godine sam bila jako tužna što za Božić nisam bila sa svojima, daleko od porodice, kuće i usamljena.

Postoji li nešto da si priželjkivala tokom porodičnih praznika?

- Jedino što priželjkujem kao želje za svaki dan, ne samo za praznike, jeste da smo svi živi i zdravi. I da budemo svi uvijek zajedno jedni uz druge, sve ostalo me ne zanima, jer je sve prolazno.

Koji Božić iz djetinjstva ti je ostao urezan u sjećanju?

- Svi praznici koje smo proslavili zajedno su mi baš urezani u sjećanju kada je djetinjstvo u pitanju, jer tada smo svi uvijek bili na okupu i slavili zajedno. Bila sam jako srećno dijete.

Šta očekuješ od ove godine?

- Od ove godine očekujem da budem prvo zdrava, naravno, i svi ljudi oko mene, a onda da budem uspješna u poslu. Da se moj trud isplati i da budem ono što sam zacrtala u svojoj glavi. Ne odustajem od svojih snova tako lako.

Imaš li skrivene želje i koje su?

- Nemam, moje želje su jako jednostavne i nisu skrivene. Dosta toga sam u svom životu već ispunila, a sad idem ka tome da ostatak ispunim.

Anabela Bukva najveće praznike pamti po tome što ih nikada nije dočekala u krugu porodice zato što su joj roditelji bili razdvojeni. Sa setom u glasu pjevačica se prisjeća da je u djetinjstvu toliko bila raštrkana na dvije strane, između oca i majke, da joj se nerijetko dešavalo da Novu godinu dočeka između porodičnih kuća. Najteže joj je, kako kaže, bilo kada je izgubila vjerenika i ostala bez igdje ičega, pa za Božić nije imala ne samo krov nad glavom nego ni šta da jede.

- Pa najteže mi je bilo kada mi je vjerenik poginuo. Tada sam se iz Švajcarske vratila nazad i nisam imala ne kuću, nego ni svoju državu. Uveliko je trajao rat, a ja nisam imala šta da jedem i gdje da živim. Dešavalo se da malo prespavam kod jedne drugarice, malo kod druge i tako ne znam ni ja gdje sam dočekivala Nove godine i Božiće u tom periodu.

Koji je za tebe bio najemotivniji Božić?

- Kada sam kitila jelku u svom stanu. Činilo mi se kao da stavljam dijamante na drvo. Plakala sam od sreće što imam svoj krov nad glavom. To je za mene bio izrazito emotivan momenat. Znala sam da sam uspjela.

Koji Božić ti je bio najteži?

- Svaki koji sam dočekala bez Lune. Dok je ona bila u "Zadruzi", bilo mi je jako teško da gledam kroz šta prolazi i preživljavala sam to sa njom. Nije mi bilo ni do kakvih slavlja ni Božića. Moje druge dvije ćerke su ispaštale zbog toga, dešavalo se da čak ni rođendan ne slavim. Te dvije godine vodila sam borbu za nju i drago mi je da sam istrajala, samo, posljedice su i dalje vidljive.

Da li misliš na razvod kada kažeš posljedice?

- Pa i na to i na druge stvari. Niko ne zna, ali krajem godine bili su mi svi bolesni, i majka i otac i Andrej i Luna i Nina. Nisam znala na koju stranu ću prije, molila sam se za njih i trčala po ljekarima. Bogu hvala, sada su svi dobro. Tata mi se uspješno liječi od tumora i vidim svjetliju budućnost. A kada smo Andrej i ja u pitanju, ne znam, ne bih da dajem prognoze, nikad se ne zna.

Koliko ste Božića dočekale zajedno?

- Vjerovali ili ne, svega smo dva puta svi zajedno bili na okupu! Zato ću se truditi u godinama koje slijede da budemo zajedno i da se ne razdvajamo.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

(Republika.rs)