Oboje su bili u zatvoru zbog sumnje da su skrivali Mladića: Ovako izgleda sestra Bojana Leksingtona!

Bojan je nedavno pokazao sestru Tanju Vasković, koja je pet godina starija od njega. Tanja i Bojan su veoma vezani, a razdvojili su se samo tokom rata 90-ih godina kada je u jednom trenutku Bojan sa ocem ostao u Sarajevu, a sestra i majka su bile u drugom gradu:

- Imali smo stan u mjestu Dobrinja i tu smo živjeli godinu, dvije prije rata, a imali smo kuću u drugom dijelu grada i niko nije vjerovao kako će stvarno doći do tog rata. Otišli smo jedan dan kod babe i dede da ih tamo obiđemo i to veče su stavljali barikade i mi nismo mogli da se vratimo u stan. Bio je vojni čas, ali su se tada svi zajedno čuvali i muslimani i Srbi. Kroz neko vrijeme desio se iznenadni napad i mi smo tada bježali i povlačili se kroz jednu šumu. Pucalo se, to je bio konvoj ljudi koji se povlačio, ljudi su ginuli od granata, metaka, gazili smo preko mrtvih bukvalno u tom povlačenju.

- Tata mi je ispričao da sam mu tad prvi put rekao: “Tata ja se bojim”. U tom povlačenju smo se čak tata i ja izgubili, ja sam ostao sa komšijama i rodbinom, a on je pokušavao da povede babu i dedu, nažalost bezuspješno. Za to vrijeme, sestra i majka su nam bile u Dobrinji, gledale su na televiziji šta se dešava. Cijelu noć sam proveo u strahu, sam. Poslije smo neko vrijeme išli od izbjegličkog do izbegličkog logora, pa je tata kasnije prebacio mamu, sestru i baku u taj dio naše teritorije – ispričao je Bojan jednom prilikom, a nakon toga je govorio i o tome kako su majka, sestra i on bili uhapšeni:

– Dešava se taj period hapšenja, gdje smo kao porodica, a pogotovo sestra i ja bili kolateralna šteta. Mene su teretili dok sam imao 17 godina, proveo sam dva mjeseca u samici, majka osam mjeseci i sestra isto dva i po mjeseca, dok otac ostaje sam. Samo zato što je majka radila u birou Republike Srpske kod Jovana Đoga, koga su teretiili za skrivanje Ratka Mladića. Zamisli ja sa 17 godina nemam ni pojma ko je on, a kamoli da ga skrivam.

- Hapse sestru i mene da bi ucijenili majku da nešto kaže, tipičan politički slučaj. Poslije 11 godina pravda je pobijedila, mi smo svi oslobođeni i istina je izašla na vidjelo, hvala bogu. Majka je u to vrijeme dobijala prijeteće poruke različitih sadržaja. Dok smo sestra i ja bili u zatvoru, tamo su stvarno svi bili dobri prema nama, jer su znali da smo tu na pravdi boga. U zatvoru sam zapalio prvu cigaru. To je bila agonija, jer nisam znao ni zašto sam tu, nisam znao ni kako su mi sestra, majka, otac, tek poslije 15 dana sam čuo kad je došao advokat u posjetu.

.

.

.

.

.

Izvor: Kurir