x

Otočići između starih neprijatelja koji su i bez gusarskog plijena ogromno bogatstvo

Uspomene na burne dane ostale su na dnu mora. Ondje još možete vidjeti olupine starih brodova, i čuti legende o skrivenom i nikad pronađenom gusarskom blagu...

Tropske ptice, šareni koraljni grebeni, tirkizne plaže, olupine gusarskih brodova i stara sablasna tvrđava… Možda biste na prvu pomislili da smo na setu snimanja Pirata s Kariba, no zapravo smo na prilično stvarnoj i autentičnoj lokaciji: u američkom nacionalnom parku Dry Tortugas.

Smjestio se u Meksičkom zaljevu, na pola puta između Floride i Kube, te obuhvaća oko 260 kvadratnih kilometara morske površine. U to spadaju pješčani i koraljni otoci, grebeni i velika tvrđava o kojoj ćemo nešto kasnije. Da biste došli do otočja, trebate sjesti na poseban brod, a putem možete vidjeti prekrasne prizore poput morskih kornjača i morskih pasa.


Suhe kornjače?

Park je otkrio španjolski istraživač Juan Ponce de Leon koji je ovamo došao početkom 16. stoljeća. Možda je došao, ali nije otišao praznih ruku – ulovio je čak 160 morskih kornjača. Upravo od njihova španjolskog naziva koji im je dao (tortugas) i manjka pitke vode (dry) ovaj je park dobio neobično ime.

Uz ovaj nacionalni park vežu se i brojne legende o piratima. Nedugo nakon što je Juan otišao sa svojim kornjačama, ovo područje postalo je uporište s kojeg su gusari napadali trgovačke brodove. Sve se smirilo kad je u 19. stoljeću Florida postala dio SAD-a. Dobro, ne baš sve…


Cvrkut ptica na gusarskom otoku

Naime, tada ovo još nije bio nacionalni park te su 1845. godine otoci postali vojni rezervat. Iduće godine započela je gradnja velike utvrde koja će dobiti ime Fort Jefferson (po američkom predsjedniku). Dry Tortugas imao je dobar strateški položaj i bio je od velike vrijednosti za svoju novu domovinu.

Gradnja utvrde čiji su zidovi bili visoki oko 14 metara dovršena je nakon gotovo dva desetljeća, a bilo je potrebno 16 milijuna cigli. Korištena je kao zatvor, a potom ju je preuzela vojska i koristila kao svoju vojnu bazu.

Tek početkom 20. stoljeća uistinu se sve smirilo – park je najprije proglašen rezervatom ptica (ovdje se nalazi čak 299 vrsta). Utvrda je postala nacionalni spomenik, a potom je 1992. godine cijelo područje proglašeno nacionalnim parkom.

Uspomene na burne dane ostale su na dnu mora. Ondje još možete vidjeti olupine starih brodova, i čuti legende o skrivenom i nikad pronađenom gusarskom blagu.

Danas je ovo područje popularno među posjetiteljima ne samo zbog utvrde već i zbog brojnih vrsta tropskih ptica, šarolikih koraljnih grebena. Ako dolazite, dođite u proljeće kada je najugodnije vrijeme. U ljeto već vladaju tropske oluje i visoka vlaga.


(Punkufer.hr)

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.