Postporođajna depresija – uzroci i simptomi

U periodu nakon rođenja djeteta dešava se niz hormonskih promjena. One se susreću sa svim očekivanim blagodetima majčinstva, ali kako uživaju u ostvarenju svojih očekivanja, tako će biti primorane i da se suoče sa svojim strahovima. Svakodnevna briga za novorođenče u život jedne majke, donosi potpuno novi nivo stresa. Kada tome dodamo umor, neprospavane noći, neizbježne promjene u načinu života, odnos sa partnerom i ostalim članovima porodice, jasno je da postoji vjerovatnoća da trudnice poslije porođaja mogu imati određene psihičke tegobe.

Postporođajna tuga je prolazno raspoloženje, koje se javlja u prvim danima nakon porođaja i traje oko dvije nedjelje. U ovom periodu žene su jako osjetljive, plačljive i sklone naglim promjenama raspoloženja. Imaju problema sa nesanicom i otežanu koncentraciju, a često su i jako nezadovoljne sobom. Prema nedavnim istraživanjima od 20 do 40 posto majki će doživjeti postporođajnu tugu. Ona ne predstavlja ozbiljan problem za majčinstvo i ne šteti djetetovom zdravlju, jer je majka uprkos određenim poteškoćama spremna da brine o djetetu. Ova vrsta depresije smatra se uobičajenom reakcijom na promjene nakon porođaja, koja se uz trud i podršku porodice lako savladava.

Međutim, ponekad majka nakon porođaja doživljava intenzivne promjene raspoloženja, koje se odražavaju na mnoge sfere njenog života. Postoji vjerovatnoća da će određeni broj majki pasti u jači oblik postporođajne depresije.

Postporođajna depresija je poremećaj raspoloženja u kojem dominiraju simptomi sniženog raspoloženja, depresije i gubitka interesovanja. Pojavljuju se i mnogi drugi simptomi, u načinu mišljenja, emocijama, ponašanju ali i na tjelesnom planu.

Obično se javlja u prva tri mjeseca nakon rođenja djeteta. U zavisnosti od težine i simptoma, može biti blaga, umjerena i teška.

Pored osnovnih simptoma u poslijeporođajnoj depresiji mogu se javiti još neki simptomi:

● često plakanje, tuga i potištenost

● smetnje koncentracije i poteškoće pamćenja

● osjećaj preplavljenosti, nemogućnost nošenja sa svakodnevnim problemima te poteškoće u obavljanju svakodnevnih zadataka

● iskrivljen ili negativan doživljaj stvarnosti, sadašnjosti, ali i budućnosti

● razdražljivost, tjeskoba, bezvoljnost

● nedostatak samopouzdanja i osjećaja vlastite vrijednosti, bespomoćnost

● osjećaj beznađa, nemoći ili krivice

● nedostatak užitka i zanimanja za bavljenje stvarima kojima se žena ranije bavila (uključujući i seksualnu želju)

● nesanica (koja nije povezana s djetetovim potrebama) ili pretjerano spavanje

● značajne promjene apetita – osoba jede ili premalo ili previše

● nedostatak ili slaba povezanost s djetetom, gubitak zanimanja za dijete, porodicu i druge aktivnosti, osjećaj nedostatka ljubavi prema djetetu ili pretjerana zabrinutost za dijete

● katkada se javljaju suicidne misli, strahovi i opsesivne misli da će majka nauditi djetetu

● tjelesne smetnje kao što su glavobolje, bol u grudima, izraženo kucanje srca, bolovi u želucu i slično.

Stručnjaci se slažu da kod žena koje boluju od postporođajne depresije, svakako postoje određene endokrinološke i neurofiziološke promjene.

Faktor rizika su: postojanje depresije u porodičnoj istoriji bolesti, problem zavisnosti, narušeni emotivni odnosi sa partnerom, nerazumijevanje okoline, loše socio-ekonomske okolnosti, stresni događaji u majčinom životu… Podaci pokazuju da manje od 20 poosto žena sa ovim simptomima potraži stručnu pomoć. Žene se boje osude svoje okoline, i zato u sebi drže ovo, nimalo prijatno psihološko stanje. Majka se uvijek tješi da je to normalno stanje i da će ga ona prevazići, a okolina je u takvom stavu podržava. Pa ipak, odgovornije bi bilo obratiti se stručnjacima i tako pomoći sebi i uživati u majčinstvu.

(Ljepota i zdravlje)