Prvi otvoren intervju Darka Lazića: Iznio potresne detalje o kojima je do sada ćutao! Ovo je jedina istina!

Taj 23. oktobar 2018. godine, kada je automobilom sletio sa puta u blizini svog rodnog Brestača, i nakon toga jedva izvukao živu glavu, Darko računa kao dan kada se ponovo rodio, a u svojoj velikoj ispovijesti za Espreso.rs, pjevač je otkrio zbog čega se tako osjeća, ali i iskreno i detaljno pričao o svemu kroz šta je prolazio od tada, pa do danas.

Kako si sada nakon sedam mjeseci od nesreće?

Malo po malo organizam se vraća već na staro. Pluća se oporavljaju, prelomi zarastaju. Sad jedina povreda koja je ostala je ta peronalna povreda koju sam zadobio, a to znači - palo stopalo, i problem je što se to baš teško vraća. To je povreda nerava, sad tačno ne znam ni ja da objasnim stručno šta je.... znam da sam nagnječio dva pršljena, napukla i tako se to i napravilo, ne znam tačno nisam stručnjak da objasnim, ali generalno to je generalno sada najveći problem, jer je za tu povredu najduži oporavak. Tako da čekamo, to da se vrati... što se tiče butne kosti i kuka, to je zaraslo već, ide na bolje, pluća su se vratila na svoje

Šta prognoziraju ljekari, koliko bi trebalo da traje oporavak stopala?

- Pa kažu da oporavak toga može da traje godinama, a može i zauvijek da traje i da se više nikad ne oporavi. To niko ne može da garantuje. To ne može niko da izliječi, to je jednostavno tako. ili se vrati samo po sebi, ili se uopšte ne vrati.

A kako si psihički sada poslije svega?

- Ja sam do relativno skoro bio psihički ne baš najbolje, ali eto, šta da radimo, čovjek se pomiri sa tim, život ide dalje i kako je tako je. Na sve se čovjek navikne. Ali psihički sam prošao pakao bukvalno. Bio sam toliko nervozan, ujedao sam ljude oko sebe, i sve me je nerviralo. Sad se polako stabilizujem i vraćam se na neku normalu.

Kad si postao svjestan toga šta si u stvari sve preživio?

- Iskreno, ja još uvijek nisam svjestan šta se dogodilo i zašto se dogodilo tako. Stvar je u tome što se ja ne sjećam ničega. Ne sjećam se ni udesa, a volio bih da znam. Taj put koji sam prolazio, znao sam bukvalno zatvorenih očiju da ga prođem. To je 2 km od moje kuće, mali milion puta sam prošao tuda. I ajde da kažeš da je na krivini, pa da se desi tako nešto, ali ja sam sletio na pravcu, što mi uopšte ne ide u glavu kako. Jesam bio umoran prije toga, jer sam radio četiri dana, to znam. A bile su priče te, pijan, dr.giran - vidi, ja kažem - da sam bio dr.giran, ne bih zaspao sigurno. Jesam popio 3 - 4 rakije, stvarno toliko, ali mislim da me je umor savladao, i da je to uzrok cijele nesreće.

Jel ti stigao već neki poziv za sud?

- Jeste naravno.

A za šta tebe u stvari sve terete, i jesi li razmišljao ako dođe do toga da ipak moraš da odslužiš zatvorsku kaznu - kako bi to psihički podnio?

- Vidi, zakon mora da se poštuje i to je to. Što psihički? Pa i zatvor je za ljude. Bože moj nije to ništa strašno. Nije da sam oduševljen ali, ako mora eto...

A i dijete ti je na putu?

- I dijete je na putu, ali nema veze, šta sad... kako zakon odluči tako će biti i to je to.

Koji ti je najstrašniji trenutak iz bolnice?

- Iz bolnice mi je sve nešto kao kroz maglu. Kao da sam sanjao. Ajde da kažem, zadnjih pet šest dana prije nego što sam otišao u banju Selters, toga se nešto sjećam, ali prije toga mi je sve nekako mutno.  

.

.

.

.

.

.

.

.

.

(Izvor/foto: Espreso.rs)