x

SUZE I JECAJI NA AERODROMU U BEOGRADU

Prvi zagrljaj majke Leposave i kćerke iz Italije poslije 52 godine: Sudbina 3 puta htjela da ih razdvoji!

Leposava Dinkovski iz Perleza poslije 52 godine zagrlila je kćerku, Italijanku Lorijanu Saso. Otkako su joj majka i očuh uzeli, kćerkicu Zoricu, od 1970. godine nikada je nije vidjela, sve do sad.

Majka i očuh Leposave dali su na usvajanje njenu kćerku Zoricu, o kojoj nije nikada prestala da misli, da je sanja i priželjkuje da je svije u zagrljaj.

Lorijana, s druge stane nije ni slutila da je usvojena. Živjela je spokojno uz svoje italijanske roditelje, a onda je iz ladice izvukla SFRJ pasoš i saznala da je Srpkinja. Zahvaljujući porodičnom prijatelju Radoici Vukić uspjela je da pronađe biološku majku i zagrli je.


Sudbina se skoro poigrala ponovo s Leposavom i Lorijanom. Trebalo je Lorijana još prije četiri dana da doleti u Srbiju, ali se nevrijeme sručilo i nad Italijom i nad Srbijom i svi letovi iz Rima su bili otkazani. Opet Leposava nije zagrlila svoju Zoricu. Čekala je u Perlezu, ali nije došla. Sad je Leposava došla na aerodrom u Beograd, a neka ružna kob umalo nije opet uplela svoje prste i spriječila kćerku i majku da ponovo budu zajedno. Lorijanu su htjeli da vrate u Italiju, njen dokument je bio malo pocijepan i zaustavili su je. Sina su joj pustili, a ona je očajnički pokušavala da objasni zašto je tu.


"Ona je zadnja izašla, htjeli da su da je vrate za Italiju, držali su je tamo zbog dokumenta koji je malo pocijepan. Na sreću došla je neka žena, glavna valjda, pa su je pustili", ispričao je Radoica, koji je i sam zaplakao kada su se majka i kćerka napokon zagrlile.


Leposava je jecala, stezala Zoricu, dizala pogled da se uvjeri da li je to stvarno njena kćerka. Opet suze, jecaji, ali suze radosnice, suze koje popunjavaju prazninu koju je sudbina razdvojila. Ćutale su, plakale, ali su im oči govorile više od riječi. Leposava ne zna italijanski, Lorijana ne zna srpski, ali majka više neće da pusti kćerku. Iako je plan bio da svi odu u Sremčicu kod Radoice, Leposava je htjela svoju kćerku da odvede kući.


"Idemo ja i moja Zoka kod mene u Perlez, sin moj zna engleski, unuk engleski pa ćemo se tako pričati", Leposavinoj sreći nije bilo kraja.

"Bio je to dirljiv susret. Svi smo plakali na aerodromi. I meni su pošle suze. Godinama ću to pamtiti", rekao nam je Radoica.

.

.

.

..


Izvor: Kurir

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.