Šokantna ispovijest majke masovnog ubice iz Mladenovca: Moj sin je ubio i mene kad je pucao u nevinu djecu, smrt bi mi bila spas!

Prije nego je otišao od nas uveče, mene je poljubio, ocu rekao: "Ćao, bajane", a dedi da sutra ujutru u sedam naloži vatru i da će on doći da peku prase i jagnje. Ostavio je blatnjave patike da mu operem, otišao je u papučama. Tražio je da dodam maline u tortu koju sam spremala kad je odlazio. Baš ništa nije nagovještavalo da će da... Mislila sam da se ubio kad je ubio i ranio tolike ljude, ali su ga ujutru našli. Ovim riječima, prekidanim suzama i jecajima, B.B. opisuje najteže trenutke u svom životu i životima porodica osmoro mladih koje je 4. maja pobio njen sin U.B. u Duboni i Malom Orašju.

Ova slomljena žena otvorila je dušu da bi izjavila da žali za svakom žrtvom svog sina, da se moli za ozdravljenje onih koje je povrijedio, ali i da je, kao roditelj, bespovratno poražena i zgažena.

- Moj sin je onog dana, kada je pucao u djecu i nevine ljude, ubio i mene. Zakopao me živu. Neka me ubije onaj kome god će i za mrvu da se olakša bol i muka koju mu je moj sin nanio pucavši proklete noći. Nemam snage ni života da bilo koga iz tih porodica sretnem, a kamoli pogledam u oči. Ne želim da živim kao majka masovnog ubice i ne mogu taj teret da nosim. Nisam tražila policiju da me čuva jer se ne plašim smrti, ona bi mi bila spas od ovoga - tiho priča majka U.B., koja je sada sama u kući sa svekrom pod stalnim nadzorom policije.

Njoj se, kaže, ne živi od trenutka kada je saznala da je U.B. počinio masovno ubistvo. Uz jauke i isprekidano pričajući, ona svjedoči da ništa nije ukazivalo da će on zapucati na komšije i dospjeti na naslovne strane širom svijeta.

- On je uništio sve oko sebe, pretvorivši se u monstruma. Uništio je brata, bratanca, snaju, dedu i svu rodbinu, a roditelje je sahranio. Neka mu se sudi po zakonu - jecajući kaže ona.

Njoj su dani od 4. maja dugi kao godine jer je sve stalo te noći kad je čula kuknjavu muža pošto mu je javljeno da je on ubio dvoje mladih, a potom policija zakucala na njihova vrata. Potom su pristizale vijesti o broju novih žrtava u krvavom piru njihovog sina. Prije toga ona kaže da je sve bilo normalno i da su svi spremali slavu.

- Nemam snage da se sretnem s njim, šta da mu kažem poslije svega?! Muči me neprekidno pitanje zašto je to uradio, kako se pretvorio u čudovište kad ništa nije ukazivalo na nezapamćeno zlo. Vaspitavali smo njega i brata da budu dobri ljudi i da vole. Nije bio čudak, samo živ i nestašan momak. Nismo zaostali, pa da ga ne liječimo ako smo primijetili da je psihički loše, ali nismo vidjeli nikakav problem kod njega. On to nije pokazivao i nije bio nasilan - rekla je ona i dodala:

- Jeste bio razmažen i navikao da mu se ugađa. Imao je sve što je poželio. Živjeli smo za njega i drugog sina, od kojeg je mlađi 10 godina. Kad se rodio, donio je radost, a danas... Ovo crnom neprijatelju, onom najgorem, ne bih poželjela jer ovo je muka kakva se ne može ni zamisliti. Niko ko nije u mojoj koži ovo ne može da razumije. Da živiš za njega i daš mu sve, a da ovo priredi sebi i tebi... - rekla je i zaćutala očajna žena.

Poslije pauze u kojoj se borila da nastavi ispovijest, ona je rekla da je boli svaka suza članova porodica ubijenih i da čitavim bićem saosjeća s njima u bolu.

- Njemu se pomračio um, nastupio je strašni lom i vjerujem da nije znao ni gdje ide ni šta radi. Pucao je u dobru djecu, a da toga nije bio svjestan. Cijeli dan je bio s ocem kod kuće, a snaja i ja smo bile u kupovini namirnica za slavu. Kad smo se vratile, počele smo da spremamo hranu i on je tada otišao svojoj kući, koja je na putu ka Šepšinu. Tražio je da mu dam nešto da nahrani pse - kazala je majka U.B., a zatim uz plač ispričala da su roditelji njemu opremili jedan sprat u vikendici i kupili mu mašine, hladnjaču i poklonili 10 hektara zemlje kad je rekao da želi da živi na selu.

Izvor: Republika.rs