Sramota me je što nisam završila srednju školu! Prija brutalno iskrena: Smijali su mi se, mama je zbog mene dobila otkaz!

"Osnovnu školu sam završila u Belom Manastiru i bila sam odličan đak. Onda sam upisala Drugu srednju školu i završila redovno tri razreda, ali četvrti nisam. Prosto, život me je odveo na drugu stranu. Kada ti se desi nešto o čemu si oduvijek maštao, kao ja o pjevanju, onda zanemariš sve ostalo. Konkretno, ja sam školu" kaže pjevačica na početku razgovora i dodaje da su joj nastavnici iz škole dozvolili da završi vanredno četvrtu godinu.

"Dosta sam putovala zbog takmičenja za Beograd i nastavu sam ostavila po strani. Ne mogu da kažem da me nije sramota što nisam završila četvrti razred. Kajem se i svakako želim da završim školu."

Naša sagovornica ističe da joj je takmičenje za "Zvezde Granda" bilo najbitnije u životu:

"Prosto me je život odveo na drugu stranu. Ja nisam jedina, ima mnogo pjevača, ne samo kod nas već i u svijetu, koji nisu završili školu. Obrazovanje je bitno, ali ako ne završiš školu, ne znači da nećeš uspjeti u životu."

Aleksandra je rođena u Srbiji, ali je odrasla u Hrvatskoj, gdje, kako kaže, nikada nije imala problem što je Srpkinja.

"Rođena sam u Somboru, ali sam se odmah po rođenju preselila u Hrvatsku. Imala sam baš lijepo detinjstvo. Družila sam se i sa Srbima i sa Hrvatima. Nikada nisam, kao ni moji vršnjaci, pravila razliku ko je Srbin, a ko Hrvat. Učili su me da smo svi isti. Valjda je bitno kakav je ko čovjek, a ne koje je nacionalnosti. Kao djevojčica, redovno sam odlazila kod bake Bose, deke Đure i tate Nedeljka u Srbiju u selo Bajša, koje se nalazi pored Bačke Topole."

Poznata pjevačica ipak je imala jedan problem sa vršnjacima - djeca su je često zadirkivala zbog njenog talenta.

"Smijali su mi se kada sam pjevala u školi, pa kasnije i u "Zvezdama granda". Govorila sam im da će se jednog dana hvaliti da su išli sa mnom u školu. Na kraju se tako i desilo."

U školi je pričala na hrvatskom jeziku, a kod kuće se govorio srpski.

"I dan-danas mi se desi da mi izleti neka hrvatska riječ. Osim toga što sam u školi učila hrvatski kao maternji, pohađala sam časove i srpskog jezika. Nastavnici koji su nas učili srpski organizovali su putovanje u Beograd. Nikad neću zaboraviti moj prvi dolazak u taj veliki grad! Bila sam toliko uzbuđena. Kada sam vidjela tablu na kojoj piše "Beograd", počela sam da se tresem od sreće" priča Aleksandra.

Ona se prisjetila i svog drugog susreta sa prijestonicom i tvrdi da je još tada znala da će to postati njen grad:

"Sa 13 godina sam snimila svoje dvije prve pjesme. To je bio moj drugi susret sa Beogradom. Otišla sam sa mamom kod Miće Nikolića i rekla joj: "Ja ću jednog dana živjeti u Beogradu." Prosto sam znala da će se to desiti. Sve što sam zamislila u glavi na kraju se i desilo. Mama mi je tada kroz osmijeh rekla: "Ma da, hoćeš sigurno." Inače, talenat za pjevanje sam naslijedila od mamine majke, moje pokojne bake. Nju nikad nisam upoznala jer je umrla kada je moja majka imala 16 godina, ali su mi svi rekli da imam glas kao ona. Mama često kaže da bi baka Dragica bila sretna i ponosna da može danas da me vidi."

Pjevačica je od malih nogu bila sigurna da će postati velika zvijezda:

"Sa tri godine sam počela da pjevam po kući i navlačim na sebe bakine marame. Glumila sam da sam na bini "Grand šoua". U Hrvatskoj se nisu emitovale takve muzičke emisije, tako da sam jedva čekala da dođem kod bake i deke u Srbiju da gledam "Grand". Još tada se vidjelo da će muzika biti moj život. Prvi ozbiljniji nastup imala sam u osnovnoj školi, kada sam se prijavila za festival Djeca pjevaju hitove. Pjevala sam hit Nine Badrić "Takvi kao ti" i osvojila prvo mjesto. Kasnije sam počela da gostujem po televizijama i to su bili neki moji prvi javni nastupi. Inače, voljela sam isključivo zabavnu muziku. Dešavalo se da mi mama pusti neku narodnu pjesmu dok se vozimo u kolima, a ja odmah promijenim stanicu. Voljela sam neki drugi žanr dok se jednog dana nisam prebacila na narodnu muziku."

.

.

.

.

Izvor: Kurir