Što su zapravo svjetla koja se kreću po nebu?

Iskusnijim promatračima neba već je na prvi pogled jasno da se ne radi o zrakoplovima nego o nečemu u orbiti. Prije svega, ove tačkice nemaju treptajuća svjetla poput zrakoplova i ne čuju se. Kreću se pravocrtno, ugrubo od zapada prema istoku, kao i većina satelita. A ako ih pratite pogledom skroz prema istoku, primijetit ćete da se ne vide skroz do horizonta: nestanu kad uđu u Zemljinu sjenu, odnosno kad im na toj visini zađe Sunce. Satelite, naime, vidimo zato jer ih na visini od nekoliko stotina kilometara još uvijek obasjava Sunce kad je nama dolje na Zemlji već noć, piše drava.info.

Starlink je projekt tvrtke SpaceX koju vodi harizmatični i ambiciozni Elon Musk.

Cilj mu je velikim brojem malih satelita pokriti cijeli svijet brzim internetskim pristupom, osobito rjeđe naseljena područja bez dobre infrastrukture.

Prvi set od 60 satelita lansiran je u maju prošle godine. Do sada je obavljeno šest lansiranja i u orbiti je 360 malih satelita, od čega je 358 operativnih. Sljedeće lansiranje planirano je za 23. april 2020., a sveukupan broj satelita trebao bi narasti na čak 12 000. SpaceX se nada da će još ove godine imati internetsku pokrivenost u Sjevernoj Americi.

Naravno, takav projekt nije svima baš sjeo. Astronome izuzetno živcira jer će im ometati promatranja, a tu je i bojazan od velike količine svemirskog otpada koju bi toliki sateliti mogli proizvesti s vremenom kad se počnu kvariti. A SpaceX nije jedini koji planira tako nešto: bio je tu OneWeb Richarda Bransona koji je doduše nedavno bankrotirao, Samsung je prije par godina predložio nešto slično, pa onda Telesat i Amazon…

U svakom slučaju, može se očekivati da će ih u bliskoj budućnosti biti još više nego sada i da praktički više neće biti vedrih večeri bez upornih satelita koji klize nebom. Više ćemo ih vidjeti ljeti, kao i sve satelite budući da ljeti Sunce više obasjava sjevernu polutku.

Sateliti Starlink posebno su zanimljivi za promatranje ubrzo nakon lansiranja jer su tada još gusto zbijeni, kao “niska bisera”. S vremenom im se razmak poveća kako se smještaju u svoje zadane pozicije, ali još uvijek se svi kreću po istoj liniji. Podsjetimo, jednim lansiranjem u orbitu ih stiže 60.

Postoji nekoliko internetskih servisa na kojima se može provjeriti kada će se Starlink vidjeti s neke lokacije na Zemlji. Jedan od najpopularnijih je Heavens-Above. Potrebno je prvo odabrati lokaciju u kućici desno gore; u izborniku koji se pojavi dovoljno je upisati grad, ti će podaci vrijediti za cijelu županiju.

Nakon toga, pod Satellites odaberite Starlink passes for all objects from a launch. Ponuđeno će vam biti svih šest dosad lansiranih skupina satelita, a u tablici će biti prikazana vremena i smjerovi njihovih preleta. Klikom na Time u stupcu Highest point dobit ćete i kartu neba s njihovom putanjom. Primjer: ako je satelitu najviša točka samo 10 stepeni iznad horizonta, neće biti dobro vidljiv (ili uopće). No, onaj koji je 60 stepeni ili više iznad horizonta u najvišoj tački sasvim će se lijepo vidjeti. Ima i onih koji prolaze kroz zenit, točno iznad glave, na kutnoj visini od 90° iznad horizonta. Budući da Starlink sateliti dolaze u skupinama, lako ćete ih prepoznati po sličnim brojkama s minutom ili dvije razmaka.

(jabuka.tv)