x

Zašto djeca (nekad) ne vole svog očuha?

Dijete sam rastavljenih roditelja. Nakon razvoda i smrti mog biološkog oca, majka se preudala. Moj očuh odigrao je značajnu ulogu u mom životu i volim ga kao oca, možda i više. No moj brat nikad nije dijelio moje osjećaje. Zašto djeca iste majke nekad ne vole svoje očuhe?

U doba kad smo odrastali, malo tko se rastavljao. Bila sam tek jedno od malobrojne djece koje nije odrastalo uz oca. Moja majka prekinula je odnos koji je štetio obitelji. Tu odluku nije donijela preko noći, štoviše donijela ju je čak i prekasno ako me danas pitate.

Imala sam sedam godina kad sam ušetala u naš stan nakon dva mjeseca ljeta koje sam provodila kod none na Hvaru.

Bilo je neobično tiho. Stan nije ni smrdio na cigarete. Znala sam da se nešto promijenilo.

„Tata više ne živi s nama,“ objasnila mi je mama dok me grlila. Sjele smo zajedno i ja sam shvatila da je tata sad na drugoj adresi. Možda su me trebali zajedno obavijestiti. No možda takvo što nije bilo moguće. Previše nekad tražimo od svojih roditelja.

Znam da sam tad osjetila nekakvo olakšanje. Nije bilo one napetosti u zraku koja se nekako uvijek osjećala. Nije bilo nepoželjnih tonova. Od tog dana pa sve do smrti moje majke nisam više čula povišen glas. Tata mi, začudo, nije nedostajao jer je njegovim odlaskom mjesto stanovanja postalo ljepše.


Moj brat bio je osam godina stariji i znao je prije mene, znao je više od mene. Nikad nismo razgovarali o razvodu svojih roditelja, ali njega je pogodio drastično. Bio je loš u školi, loš prema meni, loš prema majci godinama nakon toga.

I nikad dok je majka bila živa nije u cijelosti prihvatio našeg očuha.

Moram vam reći nešto o svom očuhu.

Moj očuh ima najtoplije oči na svijetu. I pogled janjeta.

Moj očuh je visok čovjek koji se nikad nije postavio visoko.


Moj očuh je vrijedna osoba kojoj ništa nije bilo teško.

Moj očuh je predivna osoba koja je bio podrška mojoj majci u svim njezinim borbama s tumorima.

Bez njega, ja bih danas vjerojatno bila teško krš od osobe. Bio je tu za moju mamu, ali i za mene, kad god je trebalo.

Nikad mi nije smetao. On je nenametljiv tip. Niti jednu minutu svog života nisam pomislila da mi je ukrao oca. Moj je otac ukrao sam sebe od nas. Moj brat ne misli tako. I to je njegovo pravo. Sigurna sam da je u osam godina što ih je proveo dulje s ocem imao više prilika upoznati ga i zbližiti se s njim, iako se jasno sjećam i njihovih sukoba.

Nakon jednog takvog sukoba ja sam počela mucati. Tako je kod nas bilo. Glasno i ne baš previše dobro.


(Zadovoljna.hr)

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.