Ovo je automobil zbog kojeg stradavaju oči!

Uglavnom, iako ne znam zašto, moram priznati da se nakon pregledavanja fotografija ovog automobila osjećam silovano…

Jeste li ikada gledali neki od eksploatacijskih filmova iz sedamdesetih? Je li u sklopu nekog od poslijepodnevnih sati provedenih uz televizor naletio film poput „Superfly“, „Foxy Brown“ ili pak neki od filmskih uradaka s potpisom Russa Meyera? Ako je odgovor „da“, onda ste sigurno vidjeli neki američki kromirani ispljuvak na četiri kotača na kojem su se izredali lakireri, tapetari i ostali djelatnici iz domene auto-industrije.

…i za pretpostaviti je kako ste se već na prvi pogled samo nasmijali.

Ovo što upravo gledate na fotografijama nažalost nije neki od filmskih automobila za čijim se volanom nalazio srednjevječni makro obučen u zlatno odijelo sa šljokicama i cipele s akvarijem umjesto peta. Ne, ovo je u bazi automobil proizveden u Chevroletu tijekom prve polovice osamdesetih godina, koji je igrom slučaja pao u ruke (pretpostavljam) fetišista na disco-eru i prve epizode televizijske inačice „Batmana“.

No da vas sad ne tjeram na pogađanje o kojem je automobilu riječ, ajmo direktno i „u glavu“: ovo podbuhlo čudovište na fotografijama ispred vas je ni manje ni više, nego Chevrolet Camaro.

Ovaj je Camaro svoj život započeo 1984. godine u obliku topless-verzije modela. Od tog je vremena zabilježio ukupno 77,137 kilometara, a trenutno se nalazi u Kaliforniji.

To možda nikome neće pretjerano puno značiti, jer Camaro ionako nije automobil koji na našem podneblju ima ogroman broj štovatelja, ali eto…oglas tako kaže.

I da…dobro ste pročitali – riječ je o oglasu koji se pojavio na eBayu i u sklopu Hemmingsove baze, što u prijevodu govori da je automobil na prodaju.

Cijena? Prava sitnica – samo 250,000 dolara.

Da…i to ste (nažalost) dobro pročitali.

Izuzev toga da se tvorac ovog automobila zove Bill Logan, ostale podatke o vlasniku nisam uspio naći, no tekst uz oglas je nažalost bio vidljiv, pa ću ga u ovom momentu podijeliti i s vama:

„Ovaj je automobil pravo i funkcionalno umjetničko djelo bazirano na tvorničkom izdanju Chevroletovog modela Camaro Convertible iz 1984. godine. Nazvan je „DreamRyder“.

Svi paneli karoserije savršeno su uklopljeni u originalni dizajn i moguće ih je skloniti s automobila.

Automobil je u voznom stanju i radi savršeno. Iznimno je popularan na natjecanjima, osvajač je velikog broja nagrada i privlači nevjerojatnu količinu pažnje.

Doista se radi o umjetničkom djelu kojem je mjesto u muzeju.

Proizveo sam kompletan set kalupa i alata s kojima je moguće reproducirati ovaj set dodataka u većem broju primjeraka.

Na prodaju je automobil zajedno s kalupima i alatima, ali je kalupe i alate moguće kupiti neovisno o automobilu.“

U nastavku oglasa spominje se još i to da je na video-servisu YouTube moguće naći i nekoliko video-zapisa o ovom automobilu, ali s obzirom na to da apsolutno sumnjam u to da će se itko normalan takvog što odlučiti potražiti, eto ih u privitku ovom tekstu, pa uživajte (ili plačite poput mene).

Isto tako vrijedi napomenuti i kako je ideju za stvaranje ove srebrno-crne nakarade na četiri kotača autor dobio iz svijeta životinja. Stoga zapravo nimalo ne čudi interijer presvučen u kombinaciju agresora i žrtve, odnosno leoparda i zebre, a ne čudi ni dizajn stražnjeg kraja automobila koji neodoljivo podsjeća na babunovo dupe.

U maniri sarkastične uzrečice „only in America“ ne čudi ni global ovog automobila koji je dizajnom u stanju rasplakati luk i malu djecu uplašiti i upeći mentalnu sliku čudovišta u taj maleni dječji mozak do kraja života, pa ako već po nečemu ovaj automobil mora biti poseban, onda je to (pretpostavljam) to.

Iskreno ne znam iz kojeg je kuta ovaj automobil odvratniji i doista se pitam što se to u glavama nekih od nas događa kada se s ovakvim projektima kreće iz teorije napušenog uma u praksu i na cestu.

Nije mi jasno koliki fetiš prema tamnoputim makroima iz sedamdesetih čovjek mora imati, da bi upropastio jedan sasvim pristojan kabriolet poput Camara treće generacije, a još mi je manje jasno na kojim je to natjecanjima ovaj automobil osvajao nagrade.

Mislim, siguran sam da ga nisam vidio tijekom proteklih godina na nekom od uvaženih natjecanja u stylingu koje „Prijatelji na kvadrat“ organiziraju na parkiralištima raznoraznih shopping-centara. Vjerujem da ni u Americi ovaj automobil nije pristupio bilo kakvom nazivno bitnom natjecanju te vrste, jer bi u protivnom eventualno mogao osvojiti pehar za najbolje izazivanje glaukoma ili probavnih smetnji.

Isto tako si ni u najluđoj mašti ne mogu predočiti muzej koji bi ovakvu nakaradu prihvatio kao eksponat, izuzev ukoliko ne postoji npr. muzej smijeha ili mobilnih negativnih gastro-enteroloških podražaja, no ako čovjek kaže da je osvajao nagrade, onda to mora biti tako.

Uostalom, to je napisao na Internetu, a na Internetu je uvijek sve ispravno i točno, zar ne?!

Bilo kako bilo, ovaj je Camaro jedan itekako društveno koristan projekt i vjerujem da je poruka ovog automobila jednostavno „droga je loša – ne drogirajte se, jer ćete kad-tad voziti ovakav automobil“.

Stoga je možda najbolje da neka od naših dušobrižnički-nastrojenih udruga i institucija jednostavno kupi ovaj automobil i s njime pokrene neku javnu medijsku inicijativu. Vjerujem da bi ovaj automobil i najtežeg narkomana natjerao da razmisli dvaput o tome hoće li u venu zabiti iglu ili ne, a to je već velik pomak.

…a za nas koji automobile doista volimo ne preostaje ništa drugo, nego obrisati suze (od smijeha ili plača) i uzeti u obzir da monitor nije ništa kriv i da nije zaslužio da ga se razbije.

Sve ostalo je u ovom momentu nebitno.

Izvor: Automobili.dnevnik.hr/ekskluziva.ba