Antalija: Milionski grad na obali mora magnet za turiste

U Antaliji, glavnom gradu provincije Antalija, živi više od dva miliona stanovnika, što ga čini petim najvećim gradom po broju stanovnika u Turskoj.

Smještena na obali Sredozemnog mora, na takozvanoj Turskoj rivijeri, Antalija je sve samo ne klasičan morski grad, kakve smo navikli da posjećujemo na Jadranskom moru.

A kako bi i bio... Ovaj milionski grad s jedne strane odiše istorijom, koju su na ulicama Antalije ispisivali Heleni, Rimljani, Osmanlije, a sada Turci, čija tradicija se osjeti na svakom ćošku, u svakoj šoljici čaja ili zalogaju poznatih turskih poslastica. Sa druge strane, na istim tim ulicama danas možemo sresti mlade stanovnike koji izgledom, ponašanjem, a vjerujemo i razmišljanjem ne odstupaju mnogo od svojih vršnjaka iz zapadnoevropskih zemalja.

Jednom riječju, već prilikom prvog susreta s ovim gradom možemo da vidimo pravi mozaik: prastare građevine i moderna zdanja, poznato tursko ljetovalište s plažama kao s razglednice i vrevu evropske metropole. Antalija je grad u kojem se, s jedne strane, prepliću istorija i tradicija, a s druge strane moderan, urban, gotovo evropski način života i razmišljanja.

To je sigurno grad koji će vas na svakom koraku iznenaditi, ali šetajući ulicama il izležavajući se na plažama, Antalija će na vas istovremeno ostaviti snažan utisak. Znam da na mene jeste! No, da prvo krenemo od bogate istorije, koja seže čak do 3. vijeka prije nove ere.

Od kralja Atalusa II od Pergamona do modernih dana

Kralj Atalus II od Pergamona se smatra osnivačem Antalije, a sam grad nosi ime upravo u njegovu čast. Grad Ataleia je osnovan 150. godine prije Hrista, mada novija iskopavanja sugerišu da je Atalus ovaj grad podigao na ostacima naselja koje datira čak iz 3. vijeka prije nove ere.

Prema predanjima, kralj Atalus je obišao mnoga proročišta u želji da sazna gdje se nalazi raj na Zemlji. Rečeno mu je da ide prema jugu, te je tako došao do mjesta gdje danas leži Antalija.

Atalus je znao da je našao raj kada je ugledao tirkizno more, plažu od bijelog kamena, kao i guste šume. Imao je sve što je tražio za lagodan život svog naroda te je odlučio upravu tu izgraditi naselje koje će postati temelj današnje Antalije.

Dugo su živjeli u blagostanju, a kada su im na vrata pokucali Rimljani, njegov nećak Atalus III nije htio započinjati rat, te je svu svoju imovinu, u miru, predao Rimljanima. Grad se u to vrijeme širio i prosperirao, a Rimljani su na helenističkim temeljima podizali svoje hramove, kupatila i saune.

Rimljani su u Atalei izgradili i zidine, što je stanovnicima ovog grada bila nepoznanica, jer oni, za vrijeme vladavine dinastije Pergamona, nisu znali za rat, te im nisu ni trebale zidine da ih brane. Sada je među zidinama ušuškan stari grad, na čijem se ulazu nalazi veličanstvena Hadrijanova kapija, izgrađena u čast rimskog cara Hadrijana.

Hadrijanova kapija

Car Hadrijan je posjetio Ataleiu oko 130. godine prije Hrista, a stanovnici ovog grada su odlučili da mu se zahvale izgradnjom velike kapije koja je ponijela njegovo ime.

Trijumfalna kapija izgrađena je sa tri luka i četiri stuba, a uokvirena je s obje strane dvjema kulama. Južna kula, poznata i kao Julia Sancta, datira iz rimskog perioda, ali se pretpostavlja da je izgrađena neovisno o Hadrijanovoj kapiji.

Temelj sjeverne kule je izgrađen u vrijeme Rimljana, ali je gornji dio dograđen za vrijeme dinastije Seljuk te sadrži natpise na arapskom jeziku. Osim četiri stuba, koja su izgrađena od granita, kapija je u potpunosti sazdana od bijelog mermera.

Unutrašnjost lukova je ukrašena cvjetnim motivima, a prosto je nemoguće ostati ravnodušan na vijekove istorije ispisane na svakom milimetru ove grandiozne tvorevine. U zagrljaju Hadrijanove kapije leži mreža uskih ulica, među čijim se kafićima, pabovima, restoranima, zanatskim radnjama i suvenirnicama lako izgubiti. Šetnja unutar zidina starog grada nas vodi u neka druga vremena, a svjedoci tih davnih vremena su i vjerski objekti.

Hrišćanstvo je u današnju Antaliju došlo rano, već u 1. vijeku nove ere, a u 13. vijeku to je bio važan grad Vizantijskog carstva. Period hrišćanstva za sobom je ostavio brojne crkve, kako katoličke, tako i pravoslavne, koje su kasnije, dolaskom Osmanskog carstva, mahom preobražene u džamije.

Crkva, sinagoga i džamija, na svega stotinjak metara udaljene jedna od druge, i danas u starom gradu stoje kao stubovi vjerskog života moderne Antalije, a njeni stanovnici su ponosni što je ovo grad u kojem vlada tolerancija među različitim vjerskim grupama.

Ulice starog grada radoznale turiste vode na vidikovac, s kojeg se pruža pogled na zaliv, a sam vidikovac naveče postaje i mjesto gdje ulični svirači privlače pažnju, posebno mlađih posjetilaca. Nedaleko od vidikovca, smještena je i marina, a ako vas ikada put nanese u Antaliju, ne pogledati je s palube broda bi bila istinska šteta.

Jer, dok hodate ulicama Antalije možete samo da naslutite njenu veličinu, ali tek kada je pogledate s mora shvatite da se nalazite u zaista velikom gradu. Dok vam morski vjetar mrsi kosu i pruža zasluženi predah od visokih temperatura s kopna, dokle god vam se pogled pruža, i na jednu, ali i na druge stranu, vidjet ćete grad na stjenovitoj obali. Imat ćete osjećaj da se Antalija beskrajno pruža uz obalu, bez početka i bez kraja.

Mediteranska hrana

Turska kuhinja je nadaleko poznata te o kebabima, šiš-kebabima i kolačima posutim šerbetom ne bih da pričam, jer istinski ukus Antalije, makar prema mom mišljenju, nisu klasični ukusi Turske, već upravo mediteranska hrana.

Zateći se u marini ovog grada, a ne počastiti se morskom hranom bila bi prava šteta, jer svi ljubitelji ribe i plodova mora će sigurno u restoranima, s pogledom na pučinu, naći nešto po svom ukusu. Specijalitetima od ribe prethode ukusne salate, od sezonske do salate od humusa, boranije s bijelim lukom te kus-kusa.

Ono na šta svi restorani u ovom gradu obraćaju veliku pažnju je higijena, posebno sada zbog pandemije virusa korona, te će vas, pored escajga, koji je zapakovan da ne bi niko drugi mogao da ga dodirne, dočekati i vlažne antibakterijske maramice.

Epidemiološke mjere

Kada je riječ o epidemiološkim mjerama, stanovnici Antalije su izuzetno disciplinovani, a isto se očekuje i od turista. Naime, nošenje maski u zatvorenom prostoru se strogo poštuje, a maske se preporučuju i prilikom kretanja na otvorenom prostoru, ako nije moguće održati preporučenu fizičku distancu, što mnogi građani Antalije bespogovorno i primjenjuju.

Radno vrijeme u Antaliji je do 22 časa, jer nakon toga na snagu stupa policijski čas. Ako se turista zatekne van smještaja nakon 22 časa moguće je da će ga redari, koji redovno patroliraju gradom i prate da li se mjere primjenjuju, presresti i otpratiti do hotela.

(Nezavisne novine)