TANJA BOŠKOVIĆ IZA OSMIJEHA KRIJE VELIKU TUGU: Zbog ove bolne rečenice, tugovala je godinama!

Tanja Bošković je rođena u Beogradu. Živjela je u Aranđelovcu do svoje sedamnaeste godine, a potom u Beogradu, kratko vrijeme i u Njujorku. Otac Velizar je bio direktor gimnazije i profesor književnosti, kao i majka Ivanka. Tokom 1974. godine glumila je u ``Košavi`` a onda su se uloge nizale u poznatim ostvarenjima. Uvijek je na poseban način davala sebe i ulozi koju je tumačila otkidala komadić svoje individualnosti.

``Osobina da kažem sve što mislim moja je različitost u odnosu na mnoge. To je navika koja ide iz kuće, način ophođenja koji nam je zadat. Imala sam svoj svijet i u njemu sam uvijek obarala ruke s jačima, nikada sa slabijima. Roditelji su nas učili da misli iskazujemo argumentovano, pa ako je naš argument valjan i jači, mi bi smo pobijedile. Isto sam radila ja sa svojom djecom, ali pošto sam ih odgajila sama, oni su bili u prednosti i pobjeđivali me. S druge strane, naučili su da jedno drugom drže stranu, budu ujedinjeni u stavovima i to je jedna od najvažnijih stvari koju su ponijeli iz kuće``, rekla je ranije za Tanja Bošković koja ima sina Đorđa i kćerku Lanu koja je dobila iz veze sa rediteljem Dejanom Karaklajićem.

Mogla je da bira muškarce, ali se vodila emocijama koje su brzo prelazile u prijateljstvo. Kaže da nije imala sreće kada je emotivni život u pitanju.

``Zaljubljivala sam se strahovito, ali nisam imala sreće. Bog mi nije dao talenat da napravim veze, umjela sam samo da budem prijatelj. Drugo, imala sam primjer svojih roditelja, ništa ispod toga mi nije bilo dovoljno dobro``, priča Tanja i prisjeća se momenta kada joj je legendarni Bogdan Tirnanić jednom rekao: ``Pola Beograda je zaljubljeno u tebe, a ti sjediš i štrikaš!``

``Nekad sam jako patila što su me frajeri ostavljali brzo, bez objašnjenja. Mislila sam da sam dosadna i najgora na svijetu kad me niko ne voli. U stvari nisu me voleli onako kako sam očekivala: bezuslovno i do kraja života``, objašnjava glumica i dodaje:

``U partnerskoj ljubavi imam slabo iskustva. Ja sam zaista zaljubljena u pozorište. Jednom kad sam prosila jednog od svojih momaka, odbio me je riječima da sam ja udata za pozorište i da i ne pokušavam da se udajem. Dobro sam ga shvatila i iz toga izvukla naravoučenije. Nisam se mnogo ni petljala s tim. Cijelo svoje srce, svu svoju emocionalnost mogla sam da zaposlim u pozorištu i na filmu, i više mi ništa drugo nije bilo ni potrebno``, ispričala je Tanja u jednom intervjuu.

``Meni je žao što nisam uspjela da bivam udata. Prosto mi nije Bog dao taj dar, dao mi je druge darove. Na tome sam beskrajno zahvalna. A ovo nisam umjela``, bila je iskrena Tanja.

O njenoj filmskoj ljepoti pisali su mnogi. Gdje god da se pojavi, niko ne ostaje ravnodušan.

``Čovjek odrasta etički i estetički. Ne posvećujem previše vremena ako se to posmatra kao njega. Uopšte ne spadam u te žene. S druge strane, volim da plivam, uglavnom hodam, i to kroz život, izbjegavam vožnju automobilom, volim da se družim s ljudima, imam dugogodišnja prijateljstva. Mislim da to čini zdravlje, a njegovati zdravlje je naša obaveza. Ako govorite o fizičkim stvarima, volim ljepotu i cijeli život joj služim. Kreme i šamponi su manje bitni. Užasno me nerviraju reklame koje obećavaju sreću koja dolazi spolja. Sreća se njeguje drugačije. Toj nezi posvećujem vrijeme. Ove bore koje imam, sve sam zaradila najvećom radošću. Umijem da starim, naša tijela su propadljiva. Prezirem žene koje, ubrizgavajući otrove u svoja lica, misle da će njihove oči biti manje ranjive. Džaba vam silikoni, koga ćete uvjeriti, sebe u ogledalu, šta? Da niste imali ozbiljan i dubok život te da niste nikome ništa podarili, nego šta? Ništa``, rekla je Tanja.

(Puls)